Rev 5200/2020 3.12.11

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5200/2020
01.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nemanja Vasiljević, advokat iz ..., protiv tuženih „ADRIA MEDIA GROUP“ doo iz Beograda, kao izdavača dnevnog lista „Kurir: najuticajnije dnevne novine Balkana“, koga zastupa Branislav Glogonjac, advokat iz ..., Milana Lađevića, glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista „Kurir: najuticajnije dnevne novine Balkana“, čiji je punomoćnik Srđan Radovanović, advokat iz ... i Nemanje Pajića, glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista „Kurir: najuticajnije dnevne novine Balkana“ iz Beograda, čiji je punomoćnik Branislav Glogonjac, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužilaca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 130/20 od 24.06.2020. godine, u sednici održanoj 01.04.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 130/20 od 24.06.2020. godine.

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž3 130/20 od 24.06.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P3 316/15 od 06.12.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezani su tuženi izdavač medija i tuženi Milan Lađević da tužilji na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda i prava ličnosti solidarno isplate 250.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.12.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim je traženo da se obavežu tuženi izdavač medija i Milan Lađević da tužiocima solidarno na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti isplate i to tužiocu ukupno traženi iznos od 500.000,00 dinara, tužilji iznos preko dosuđenih 250.000,00 dinara do traženog iznosa od 500.000,00 dinara, kao i zahtev kojim je traženo da se tuženi Nemanja Pajić solidarno obaveže sa tuženim izdavačem medija na isplatu dosuđenog iznosa od 250,000,00 dinara a sve sa zakonskom zateznom kamatom od 22.10.2015. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obavežu tuženi izdavač medija i Milan Lađević da tužilji solidarno isplate zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 250.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete počev od 22.10.2015. godine do 05.12.2017. godine. Stavom četvrtim izreke, usvojen je zahtev tužilje pa je obavezan tuženi Nemanja Pajić kao glavni i odgovorni urednik da objavi izreku ove presude bez bilo kakvog komentara i odlaganja najkasnije u drugom narednom broju dnevne štampe od dana pravnosnažnosti pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi Milan Lađević da kao glavni i odgovorni urednik na objavljivanje presude. Stavom šestim izreke obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade troškova postupka isplate 88.100,00 dinara. Stavom sedmim izreke, obavezan je tužilac da tuženima na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 78.900,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od isteka paricionog roka do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž3 130/20 od 24.06.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca i tuženih i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su izjavili revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava i to: tužilac u delu u kom je njegov zahtev za naknadu nematerijlane štete pravnosnažno odbijen, a tužilja u delu u kome je pravnosnažno odlučeno delimičnim odbijanjem njenog zahteva za naknadu nematerijlne štete preko dosuđenih 250.000,00 dinara do traženih 500.000,00 dinara, a kako to proizlazi iz navoda revizije.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14) i člana 126. stav 1. Zakona o javnom informisanju i medijima („Službeni glasnik RS“, broj 83/2014, 58/2015, 12/2016), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca i revizija tužilje nisu osnovane.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni bitne povrede iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 8. ZPP na koju se ukazuje u reviziji obzirom da u postupku pred drugostepenim sudom odluka nije doneta posle održane rasprave pred tim sudom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, u postupku pred prvostepenim sudom, na kome je zasnovana pobijana odluka, u dnevnom listu „Kurir: najuticajnije dnevne novine Balkana“ dana ... godine u rubrici „...“ na stranama .... i ...., objavljen je članak pod naslovom „...!“, i podnaslovom „...“, dok je preko obe centralne strane novina, objavljen i nadnaslov „....“, sa naslovom „...“ i podnaslovom „...“ .... „...“ tvrdi da ... ... U desnom uglu ... strane smeštena je i fotografija tužioca sa uokvirenom izjavom: ...“. Na početku spornog teksta u uvodu se navodi: „...“ i ... ... ... ... „.., ...“. U tekstu se dalje citira njegova izjava „ ... On kaže da je ... VV koji je bio ..., ... ... GG i DD. VV je ... .. je GG i DD. ... . VV je ... ... ... ...“. Članak je objavljen bez označenja autora sa naznakom „ekipa Kurira“. Članak iste sadržine objavljen je i na internet stranici novina www.kurir.rs. U vreme objavljivanja spornog članka tuženo pravno lice je bilo izdavač dnevnog lista „Kurir“, a tuženi Milan Lađević glavni i odgovorni urednik.

Autor članka novinarka ĐĐ je informacije dobijene od EE proverila kod svojih izvora u policiji i brojnih javnih ličnosti. Izvor iz policije joj je potvrdio da je tužilac hapšen zbog ... Pre objavljivanja spornog članka telefonom je razgovarala i sa tužiocem u vezi sa njegovim statusom osumnjičenog za ... i saznanjima dobijenim od EE, ali je isti odgovorio da u tome ne želi da učestvuje, pri čemu nije negirao da se protiv njega vodi krivični postupak zbog krivičnog dela trgovine ljudima, niti je izričito dematovao da se ne bavi ..., a ono što je izjavio je u članku objavljeno. Protiv tužioca je povodom posredovanja u vršenju prostitucije, vođen krivični postupak po optužnici iz 2010. godine, koji je pravnosnažno okončan presudom od 30.05.2016. godine tako što je prihvaćen sporazum o priznanju krivičnog dela zaključen između VJT i ovde tužioca kao okrivljenog, kojom je tužilac (kao okrivljeni) oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, (za krivično delo posredovanja u vršenju prostitucije iz člana 184 stav 2 uvezi stava 1 KZ) u vezi događa koji se odigrao 2009. godine, vezano za izvesnu mal. ... kao oštećenu, iz čije izreke proizlazi da je tužilac u pritvoru proveo počev od 24.11.2010. godine do 29.06.2011. godine.

Polazeći od ovako činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijlnog prava i to člana 5, 9, 15, 73, 79, 112, 113, 114 i 115 Zakona o javnom informisanju i medijima te člana 10 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda odlučili odbijanjem tužbenog zahteva tužioca, uz osnovan zaključak da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za obavezivanje tuženih na naknadu nematerijalne štete tužiocu, dok su u odnosu na tužilju pravilno zaključili da postoji odgovornost tuženih za naknadu nastale nematerijalne štete i odlučili delimičnim odbijanjem tužbenog zahtev po tom osnovu primenom člana 200. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO).

Revidenti neosnovano pobijaju pravilnost primene materijalnog prava.

Naime, revizijom tužioca se neosnovano ukazuje da su tuženi postupali suprotno obavezi novinarske pažnje iz člana 9 Zakona o javnom informisanju i medijima. Prema članu 9 istog zakona, koji propisuje obavezu novinarske pažnje, propisano je da su urednik i novinar dužni da sa pažnjom primerenom okolnostima, pre objavljivanja informacije koja sadrži podatke o određenoj pojavi, događaju, ili ličnosti, provere njeno poreklo, istinitost i potpunost, kao i da preuzete informacije, ideje i mišljenja prenesu verodostojno i potpuno. Prema članu 73 Zakona o javnom informisanju i medijima u cilju zaštite ljudskog dostojanstva, kao i nezavisnosti, ugleda i nepristrasnosti sudstva, niko se u mediju ne sme označiti učiniocem kažnjivog dela, odnosno oglasiti krivim ili odgovornim pre pravnosnažnosti odluke suda.

U konkretnom slučaju objavljene informacije koje se odnose na tužioca su istinite sa aspekta Zakona o javnom informisanju i medijima, jer su proverene sa dužnom pažnjom primerenom datim okolnostima u smislu člana 9 istog Zakona. Naime, polazeći od sadržine objavljenog teksta i naslova radi se o doslovno prenetim informaciji, bez dodatnih komentara i pridruživanja navodima EE kao direktora .... „...“. Pre objavljivanja teksta navodi direktora ove nevladine organizacije o umešanosti tužioca u podvođenje u prostiticiji i hapšenja, provereni su istraživačkim radom od izvora iz MUP-a, i kroz druge pouzdane izvore koje novinar nije dužan da otkrije. Poštovan je i princip druge strane jer je pre objavljivanja spornog teksta tužilac kontaktiran.

Pri tom, objavljene informacije kojma je tužilac označen kao “makro“ jasno su tekstom pripisane imenovanom izvoru kao deo njegove doslovno prenete izjave koja je tema objavljenog teksta i ne mogu se vrednovati izolovano i nezavisno od celine objavljenih informacija. Stim u vezi, posmatrano sa aspekta celine objavljenog teksta, teme kojim se članak bavi i poruke koja se šalje prosečnom čitaocu, radi se o iskazanom vrednosnom sudu samog izvora u kontekstu njegovih iznetih navoda o hapšenju tužioca, odnosno njegovog boravka u zatvoru (pritvoru) zbog posredovanja u prostituciji koje ni sam tužilac nije izričito negirao niti dematovao, a ne u kontekstu tvrdnje o njegovoj osuđivanosti za podvođenje u vršenju prostitucije, pa pretpostavka nevinosti iz člana 73 Zakona, objavljivanjem takvih navoda izvora nije povređena.

S toga i ukazivanje revizije tužioca na okolnost da je tužilac tek nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stavri pravnosnažno osuđen presudom krivičnog suda kojom je oglašen odgovornim za izvršenje krivičnog dela posredovanja u vršenju prostitucije vezano za životni događaj iz 2009. godine, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, bez uticaja je na drugačije zaključivanje o postupanju tuženih sa dužnom novinarskom pažnjom uz poštovanje zabrane povrede pretpostavke nevinosti, i time pravilno vrednovana od strane nižestepenih sudova samo kao naknadna potvrda već utvrđene istinitosti informacije o hapšenju tužioca za podvođenje u vršenju prostitucije u smislu člana 9. Zakona, u vreme objavljivanja.

Imajući u vidu sve do sada navedeno, objavljene informacije u novinskom članku, koje se odnose na tužioca, zasnovane su na dužnoj novinarskoj pažnji i opravdane interesom javnosti, upravo s obzirom na ozbiljnost teme koja je predmet objavljenog članka. Time je ostavrena i javna uloga medija i sloboda izražavanja predviđena članom 10 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, pa objavljeni tekst nije podoban da povredi čast i ugled tužioca, zbog čega je zahtev tužioca pravilno odbijen kao neosnovan.

Istovremeno, revizijom tužilje se neosnovano osporava pravilnost primene materijalnog prava i to člana 200. stav. 2. ZOO ukazivanjem da je visina dosuđenog iznosa pravične naknade tužilji prenisko odmerena. Naime, novčana naknade nematerijalne štete nije cilj nego sredstvo kojim oštećeni zadovoljenjem životnih potreba koje ne bi mogao podmiriti, olakšava sebi život i čini ga podnošljivijim, ublažavajući duševni bol usled povređivanja, tako da novčana naknada ima za svrhu da se tužilji pruži odgovarajuća satisfakcija prema značaju povređenog dobra i težini povrede. Član 200 stav 2 ZOO propisuje da prilikom odlučivanja o visini nematerijlane štete i njene novčane naknade sud vodi računa o značaju povređenog dobra i cilju kome ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i svrhom.

U konkrenom slučaju, objavljene su neistinite informacije kojima se tužilji pripisuje svojstvo lica koje se bavi prostitucijom i ide za tim da se učvrsti negativno mišljenje o ličnosti tužilje bez realnog osnova. Tako objavljene informacije jesu uvredljivog karaktera i podobne da tužilji nanesu duševni bol zbog povrede časti i ugleda.

Imajuću u vidu sve do sada navedeno, pravilno su nižestepeni sudovi vodeći računa o značaju povređenog dobra i cilju naknade, a uzmajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje su dovele do povrede i nastupele posledice objavljivanja spornog teksta po tužilju, kao i da tužilja nije zahtevala objavljivanje odgovora, niti ispravku informacije, čime je sebi uskratila mogućnost otklanjanja negativnih posledica objavljivalja spornog teksta u javnosti (saglasno članu 117 Zakona o javnom informisanju i medijima), ocenili da se traženim iznosom, preko dosuđenih 250.000,00 dinara, prevazilaze kritrijumi pravične naknade propisani članom 200. stav 2. ZOO i u tom delu odbili tužbeni zahtev tužilje za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, kao previsoko postavljen.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414 ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom i drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić