Rev 524/2024 3.1.2.5.8

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 524/2024
30.10.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca „Eurobank Direktna“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Dejan Vuković, advokat iz ..., protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Milanović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4392/22 od 04.10.2023. godine, u sednici održanoj 30.10.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4392/22 od 04.10.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Pančevu P 83/21 od 23.06.2022. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe tužioca podneskom od 07.10.2021. godine. Stavom drugim izreke, stavljeno je van snage rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Vršcu I (Iv) 189/20 od 01.12.2020. godine u celosti. Stavom trećim izreke, usvojen je preinačeni tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu isplati 1.405.559,98 dinara na ime glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom od 25.06.2020. godine do isplate, kao i 3.810.823,08 dinara na ime obračunate a neisplaćene zatezne kamate do 24.06.2020. godine. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 360.439,51 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4392/22 od 04.10.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena presuda Višeg suda u Pančevu P 83/21 od 23.06.2022. godine u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu četvrtom izreke presude Višeg suda u Pančevu P 83/21 od 23.06.2022. godine tako što je obavezana tužena da isplati tužiocu iznos od 320.389,51 dinar na ime troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršnost presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju pravni prethodnik tužioca „Pireus Atlas bank“ a.d. Beograd je sa tuženom 29.03.2006. godine zaključio ugovor o kreditu kojim je tuženoj odobren kredit od 40.000 evra za adaptaciju objekta – u dinarskoj protivvrednosti, sa rokom otplate od 120 meseci. Istog dana tužena je radi obezbeđenja potraživanja poverioca po zaključenom ugovoru o kreditu dala založnu izjavu kojom je bezuslovno i neopozivo pristala da poverilac na osnovu iste založne izjave bez njene volje i saglasnosti u Registru nepokretnosti izvrši upis hipoteke prvog reda u svoju korist na lokalu označenom broj 2 površine 15,60m² sa zajedničkim WC-om, sa lokalom broj 2 u površini od 1,51m², lokalom označenim brojem 2A u površini od 9,58m² sa zajedničkim WC-om sa lokalom broj 2 u površini 1,51m², sve u zgradi sagrađenoj na kat. parc. .. na ... broj .., KO ... . Tužilac kao davalac kredita je ovlašćena da bez saglasnosti korisnika kredita može naplatiti potraživanje iz cene dobijene prodajom lokala u vansudskom postupku shodno Zakonu o hipoteci i bez podnošenja tužbe, izjava je overena kod Opštinskog suda u Vršcu pod Ov 1009/06 dana 29.03.2006. godine. Izvršen je upis u zemljišne knjige na osnovu založne izjave i uknjiženo je založno pravo prvog reda u iznosu od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Po ugovoru o kreditu tužena je plaćala rate do oktobra 2007. godine, a od tada pa do marta 2009. godine plaćala je rate sa zakašnjenjem. Marta 2009. godine banka je zbog neurednog plaćanja dospelih rata kredita kredit proglasila dospelim. Nakon toga, tužilac je uputio opomenu tuženoj o prodaji navedenih nepokretnosti i poslala obaveštenje o prodaji hipotekarne nepokretnosti. Rešenje o prodaji hipotekarne nepokretnosti postalo je pravnosnažno 29.10.2011. godine, a predmetnu nepokretnost je kupio BB iz ... 11.01.2017. godine. Ugovor je solemnizovan od javnog beležnika Vladimira Šinžara pod Opu 11-2017 za iznos od 21.315 evra i u toj protivvrednosti je tužilac delimično namiren. Ostao je dug koji je putem veštačenja utvrđen a u visini od 1.405.559,98 dinara – glavni dug sa zakonskom zateznom kamatom od 25.06.2020. godine kao i iznos od 3.810.823,08 dinara što predstavlja obračunatu neisplaćenu zateznu kamatu do 24.06.2020. godine. Obračun je izvršen sa danom 24.06.2020. godine.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju prvostepeni sud je zaključio da potraživanje tužioca nije zastarelo. Dug jeste proglašen dospelim marta 2009. godine, ali je tužilac prekinuo zastarelost nakon uknjižbe založnog prava i pokretanjem postupka prodajom nepokretnosti jer je tužilac 05.10.2011. godine podneo zahtev za zabeležbu hipotekarne prodaje a koja zabeležba je izvršena u korist pravnog prethodnika tužioca. Znači zastarelost je prekinuta 05.10.2011. godine a rok od 10 godina počeo je ponovo da teče. Predlog za izvršenje je podnet 30.11.2020. godine što očigledno ukazuje da potraživanje tužioca nije zastarelo jer je utužen u okviru desetogodišnjeg roka zastarelosti koji se odnosi na dug po osnovu ugovora o kreditu a sve saglasno članu 371. ZOO. Tužilac je preduzeo radnju radi naplate potraživanja i time je prekinuta zastarelost.

Ovakvu pravnu argumentaciju u svemu je prihvatio i drugostepeni sud.

Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo. Stoji činjenica da je tužilac proglasio dug dospelim marta 2009. godine. Međutim, u toku 2011. godine tačnije 05.10.2011. godine došlo je do prekida zastarevanja potraživanja s obzirom da je tužilac pokrenuo postupak vansudske naplate novčanog iznosa na osnovu ustanovljene hipoteke. Veštačenjem je pravilno utvrđeno kolika je visina duga a koliki dug čini obračunata zakonska zatezna kamata do 24.06.2020. godine. Prema članu 371. ZOO zastarelost potraživanja iz ugovornog odnosa nastupa protekom roka od 10 godina. Međutim, ovaj rok zastarelosti u konkretnom slučaju ne može se vezivati za dan kada je tužilac proglasio dug dospelim marta 2009. godine s obzirom da je isti preduzeo radnju naplate potraživanja podnošenjem predloga naplate putem prodaje nepokretnosti na koju je ustanovljena hipoteka i to dana 05.10.2011. godine. S tim danom je prekinuta zastarelost, počinje teći novi rok zastarelosti u trajanju od 10 godina.

Neosnovani su navodi iz revizije tužene da je u konkretnom slučaju sud pogrešno cenio da li postoji zastarelost potraživanja s obzirom da je tužilac proglasio dug dospelim marta 2009. godine, a ovo iz razloga što je te navode tužena već iznela i u toku prvostepenog postupka i u žalbi a što su nižestepeni sudovi pravilno ocenili kao neosnovanim prigovor i o tome dali razloge koje prihvata i Vrhovni sud. Podnošenjem predloga za naplatu potraživanja na osnovu prodaje založne nepokretnosti tužilac je prekinuo rok zastarelosti a postupak je proveden u svemu u skladu sa odredbama Zakona o hipoteci. Kako tužilac nije naplatio svoje potraživanje u celosti, to ima pravo na naplatu preostalog dela potraživanja od tužene.

Imajući u vidu napred izneto, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković