
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5278/2019
29.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca „Agromah-plus“ DOO iz Šida, čiji je punomoćnik Jaromir Matušćak advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Republički geodetski zavod - Odsek za katastar nepokretnosti Šid, koju zastupa Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2890/2019 od 29.08.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 29.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2890/2019 od 29.08.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici P 253/2017 od 18.04.2019. godine, koja je ispraljena rešenjem istog suda P 253/2017 od 22.07.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena na isplatu naknade štete zbog: izgubljene dobiti - izostale zakupnine za period od 01.01.2012. godine do 30.09.2016. godine u novčanim iznosima za svaki mesec označenog perioda navedeni u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenog datuma pa do isplate (tačka 1); izgubljene dobiti - izostale uslužne prerade pšenice za period od 01.01.2012. godine do 30.09.2016. godine u iznosima za svaki mesec u označenom periodu navedenim u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenog datuma do isplate (tačka 2); izgubljene dobiti - izostale prerade pšenice u sopstvenoj proizvodnji za period od 01.01.2012. godine do 30.09.2016. godine u iznosima za svaki mesec označenog perioda navedenim u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenog datuma do isplate (tačka 3); kao i na ime stvarne štete - plaćenih troškova parničnog i stečajnog postupka u iznosu od 36.859,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 19.11.2013. godine do isplate (tačka 4). Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 120.000,00 dinara u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja, dok je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od još 75.000,00 dinara odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2890/2019 od 29.08.2019. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici P 253/2017 od 18.04.2019. godine, ispravljena rešenjem P 253/2017 od 22.07.2019. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani navodi revidenta o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP, jer je drugostepeni sud ocenio bitne navode tužiočeve žalbe.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, ugovorom o kupoprodaji Ov 28489/11 od 10.10.2011. godine tužilac je od Preduzeća „Krisma Agrar“ iz Šida kupio nepokretnosti upisane u list nepokretnosti ... KO .... - parcelu ... ukupne površine 4ha 91a 76m2 i zgradu na toj parceli. Ugovarači su konstatovali da je prodavac ispunio svoju obavezu i označene nepokretnosti predao kupcu u posed na dan zaključenja ugovora, kao i da je tužilac upoznat sa upisanim teretima. Ugovor o kupoprodaji zaključen je u izvršenju obaveze Preduzeća „Krisma Agrar“ iz Šida iz ugovora o jemstvu od 13.03.2011. godine, na osnovu kojeg je tužilac i platio dug koji je to preduzeće imalo prema banci, a koji iznos mu nije nadoknađen u ugovorenom roku od 30 dana od dana izvršenog plaćanja. Tužilac je 13.10.2011. godine podneo Republičkom geodetskom zavodu - Službi na katastar nepokretnosti Šid zahtev za upis prava svojine na nepokretnostima, uz koji su priloženi ugovor o kupoprodaji i potvrda o plaćenom porezu na prenos apsolutnih prava. Između tužioca i Preduzeća „Mlinostep“ iz Novog Sada zaključen je 19.11.2011. godine ugovor o poslovnoj saradnji na određeno vreme, u trajanju od pet godina, kojim je, pored obaveze tužioca da drugoj ugovornoj strani izda u zakup parcelu ... KO ... i objekat na toj parceli za zakupninu u visini od 4.000 evra mesečno, predviđena i obaveza tužioca da za drugu ugovornu stranu vrši uslužno mlevenje pšenice. Ugovorom je predviđeno da će stupiti na snagu danom potpisivanja pod uslovom da tužilac najkasnije u roku od 15 dana obavesti svog saugovarača da je upisao pravo svojine u katastru nepokretnosti. Tužilac je po ugovoru o zakupu od 27.07.2011. godine zaključenim sa Preduzećem „Krisma Agrar“ iz Šida bio zakupac mlina za preradu pšenice kapaciteta 500t za 24 časa koji se nalazi na katastarskoj parceli ... iz lista nepkretnosti ... KO ..., a ugovorom od 15.10.2011. godine kupio je i korišćenu mlinsku opremu za mlevenje pšenice koja je instalirana u tom mlinu. Nakon otvaranja postupka stečaja nad zakupodavcem tužilac je 01.04.2012. godine sa stečajnim upravnikom zaključio novi ugovor o zakupu mlina na određeno vreme, do prodaje imovine koja je predmet zakupa. Do isteka roka predviđenog ugovorom o poslovnoj saradnji od 09.11.2011. godine a ni do 20.02.2012. godine - krajnjeg roka koji mu je ostavila druga ugovorna strana, tužilac nije uspeo da izvrši upis prava svojine na nepokretnostima koje je stekao kupoprodajnim ugovorom od 10.10.2011. godine, zbog čega njegova poslovna saradnja sa Preduzećem „Mlinostep“ iz Novog Sada nije ostvarena. Nad označenim preduzećem otvoren je postupak stečaja, rešenjem Privrednog suda u Novom Sadu St 17/13 od 28.03.2013. godine. Pravo svojine tužioca na nepokretnostima upisanim u list neokrednosti ... KO ... utvrđeno je u sporu pokrenutom protiv Preduzeća „Krisma Agrar“ u stečaju. U istom sporu pravnosnažno je odbijen primarni protivtužbeni zahtev stečajnog dužnika kojim je traženo utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora Ov 28489/11 od 10.10.2011. godine, ali je usvojen eventualni protivtužbeni zahtev i utvrđeno da je taj ugovor bez pravnog dejstva prema stečajnoj masi. Tužilac je, rešenjem Republičkog geodetskog zavoda - Služba za katastar nepokretnosti Šid od 29.04.2015. godine, u katastru nepokretnosti upisan kao vlasnik objekta na parceli ... KO ... i korisnik označene parcele.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.
Podnetom tužbom tužilac je tražio naknadu materijalne štete, izgubljene koristi (član 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima) u visini izostale zakupnine i zarade za uslužno mlevenje pšenice (po ugovoru o poslovnoj saradnji, od 09.11.2011. godine), odnosno zarade za mlevenje pšenice u sopstvenoj proizvodnji, kao i obične štete (član 155. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima) - umanjenja imovine u visini izdataka za angažovanje advokata u stečajnom i parničnom postupku pred Privrednim sudom u Novom Sadu.
Pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete prouzrokovane nezakonitim ili nepravilnim radom državnog organa, imaoca javnog ovlašćenja, organa autonomne pokrajine i organa jedinice lokalne samouprave priznato je članom 35. stav 2. Ustava Republike Srbije. Isto je predviđeno i članom 5. stav 1. Zakona o državnoj upravi, a članom 172. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.
Reč je o posebnom slučaju objektivne odgovornosti iz člana 154. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima za koji su osnovne pretpostavke nezakonit ili nepravilan rad. Nezakonitim radom smatra se postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu odnosno propust da se zakon, drugi propis ili opšti akt primeni. Nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje protivno uobičajenom i propisanom načinu obavljanja delatnosti koje šteti pravu ili interesima trećih lica. Između nezakonitog i nepravilnog rada organa u vršenju ili u vezi sa vršenjem njegovih funkcija i nastale štete mora postojati uzročnoposledična veza.
U konkretnom slučaju evidentno postoji nepravilan rad upravnog organa koji o potpunom zahtevu tužioca za upis prava u katastar nepokretnosti nije odlučivao duže od tri i po godine. Međutim, između takvog rada organa tuženog i štete koju tužilac potražuje ne postoji adekvatna uzročno-posledična veza.
Pre svega, između štete - izgubljene koristi u visini zarade koju bi tužilac ostvario mlevenjem pšenice u sopstvenoj proizvodnji i nepostupanja organa tuženog uopšte ne postoji uzročna veza. Tužilac bi ovu delatnost obavljao u mlinu na katastarskoj parceli ... KO ... koji je uzeo u zakup od Preduzeća „Krisma Agrar“ iz Šida po ugovorima od 27.07.2011. godine i 01.04.2012. godine, a zahtev po kojem organ tužene nije odlučivao u dužem vremenskom periodu odnosi se na druge nepokretnosti - parcelu ... KO ... i objekat na toj parceli, koji nisu namenjeni obavljanju te delatnosti. Zato od postupanja, odnosno nepostupanja Službe za katastar nepokretnosti Šid po zahtevu za upis prava svojine nije zavisila zarada od delatnosti mlevenja pšenice koju bi tužilac obavljao na drugoj nepokretnosti a ne onoj u odnosu na koju je podneo zahtev za upis prava svojine.
Nepravilan rad organa tužene nije u adekvatnoj uzročnoj vezi ni sa traženom običnom štetom - umanjenjem tužiočeve imovine za izdatke nastale angažovanjem advokata u stečajnom postupku nad Preduzećem „Krisma Agrar“ iz Šida i parničnom postupku nastalom tokom stečaja tog preduzeća. Ovi postupci vođeni su ne samo radi utvrđenja prava svojine tužioca na nepokretnostima koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora od 10.10.2011. godine, već i po protivtužbenim zahtevima stečjanih dužnika kojima je osporavana punovažnost, odnosno pravno dejstvo tog ugovora (zaključenog u roku kraćem od šest meseci od dana otvaranja stečaja).
Upis prava tužioca na nepokretnostima stečenim kupoprodajnim ugovorom bio je uslov za njegovu poslovnu saradnju sa trećim licem. Suprotno pravnom stavu nižestepenih sudova, takav uslov koji je tužiocu postavilo treće lice nije suprotan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima, niti se tužilac, prihvatajući uslov, nedomaćinski ponašao. Tužilac i treće lice su svoj odnos uredili u skladu sa načelom autonomije volje, pri čemu je tužilac osnovano očekivao da će biti upisan u katastar kao vlasnik nepokretnosti u razumnom roku, jer je zahtev koji je podneo bio potpun, a prodavac iz kupoprodajnog ugovora bio upisan kao vlasnik prodatih nepokretnosti.
Međutim, nepostupanje organa tužene nije uzročno povezano sa izgubljenom koristi nastalom izostankom poslovne saradnje tužioca i trećeg lica iz ugovora od 09.11.2011. godine: Poslovna saradnja uređena tim ugovorom sastojala se u izdavanju u zakup nepokretnosti koje je tužilac kupio ugovorom od 09.10.2011. godine i mlevenju pšenice za potrebe druge ugovorne strane. Ovu delatnost tužilac je trebalo da obavlja u objektu koji je držao u zakup, pa zato šteta koju potražuje po tom osnovu, kao izgubljenu zaradu, nije u vezi sa upisom prava svojine tužioca na drugoj nepokretnosti.
Svako je u načelu dužan da pokaže normalnu pažnju da bi od sebe otklonio štetu, odnosno svako kome je šteta prouzrokovana trebalo bi da preduzme uobičajene mere da štetu zaustavi ili spreči njeno uvećanje. U principu, oštećeni ne sme pustiti da se šteta umnožava na račun trećeg. U konkretnom slučaju, već u februaru 2012. godine bilo je potpuno izvesno da tužilac neće ostvariti poslovnu saradnju sa trećim licem jer se nije ostvario uslov za stupanje na snagu ugovora o poslovnoj saradnji. U takvoj situaciji, tužilac je bio dužan da preduzme radnje u cilju sprečavanja nastanka štete jer se nalazio u posedu nepokretnosti koje je kupio, odnosno uzeo u zakup. Tužilac ne dokazuje da je kupljene nepokretnosti pokušao da izda u zakup i da u tome nije uspeo zato što nije bilo zainteresovanih zakupaca ili zato što su potencijalni zakupci takođe postavljali uslov u pogledu upisa prava svojine u katastru nepokretnosti, niti je dokazao da nije mogao vršiti delatnost mlevenja za potrebe drugih lica u zakupljenom mlinu. Zbog toga, i po shvatanju Vrhovnog kasacionog suda, tužilac ne može osnovano potraživati od tužene izgubljenu korist i po osnovu gubitka zakupnine i zarade od obavljanja uslužne delatnosti, kao posledice isključivo nepravilnog rada organa tužene u postupku upisa njegovog prava u katastar nepokretnosti.
Iz navedenih razloga nisu osnovani ni navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić