Rev 5446/2023 3.1.1.12.1.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5446/2023
10.07.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić, advokat iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., čiji je punomoćnik Petar Rakočević, advokat iz ..., protiv tuženog „Philip Morris operations“ AD Niš, čiji je punomoćnik dr Nebojša Stanković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužilaca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2983/2021 od 10.02.2022. godine, u sednici održanoj 10.07.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž 2983/2021 od 10.02.2022. godine, dopunjena rešenjem istog suda Gž 2983/2021 od 08.12.2022. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 6585/2019 od 24.05.2021. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu AA isplati iznos od 161.521,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini i iznos od 35.200,00 dinara na ime naknade štete zbog manje isplaćene premije za duvan u listu, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine do isplate, dok je zahtev za kamatu na ove iznose za period od 29.01.2018. godine do 23.05.2021. godine odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi „Philip Morris“ da tužiocu BB isplati iznos od 171.937,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine, dok je zahtev za naknadu štete zbog neisplaćene premije u iznosu od 22.880,00 dinara sa pripadajućom kamatom kao i zahtev za isplatu kamate na dosuđeni iznos za period od 29.01.2018. godine do 23.05.2021. godine odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu VV isplati iznos od 151.723,00 dinara na ime smanjenog prinosa duvana u 2003. godini i iznos od 82.160,00 dinara na ime naknade štete zbog manje isplaćene premije, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine do isplate, dok je zahtev za isplatu naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana od dosuđenog iznosa do traženog 324.651,00 dinar i zahtev za isplatu kamate na dosđuene iznose za period od 24.07.2014. godine do 23.05.2021. godine odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu GG isplati iznos od 197.685,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2023. godini sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine do isplate, dok je zahtev za isplatu naknade štete na ime manje isplaćene premije u iznosu od 24.180,00 dinara kao i zahtev za naknadu štete preko dosuđenog iznosa od 197.685,00 dinara do traženih 511.924,00 dinara na ime smanjenog prinosa duvana, te zahtev za isplatu kamate na ove iznose za period od 24.07.2014. godine do 23.05.2021. godine odbijen kao neosnovan. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu DD isplati iznos od 252.912,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini i iznos od 38.220,00 dinara na ime naknade štete zbog nesiplaćene premije za duvan u listu, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 24.05.2021. godine do isplate, dok je zahtev za isplatu kamate na ove iznose za period od 24.07.2014. godine do 23.05.2021. godine odbijen kao neosnovan. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima AA i BB solidarno isplati iznos od 423.232,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude, a stavom sedmim da tužiocima VV, GG i DD solidarno isplati iznos od 462.558,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom osmim izreke, odlučeno je da se tužioci DD i VV oslobađaju plaćanja sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2983/2021 od 10.02.2022. godine, preinačena je navedena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog, drugog, trećeg, četvrtog, petog i stavu šestom i sedmom izreke, tako što su odbijeni tužbeni zahtevi tužioca AA za isplatu iznosa od 161.521,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini i iznosa od 35.200,00 dinara na ime naknade štete zbog manje isplaćene premije za duvan u listu, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine do isplate, tužioca BB za isplatu iznosa od 171.937,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine, tužioca VV za isplatu iznosa od 151.723,00 dinara na ime smanjenog prinosa duvana u 2003. godini i iznosa od 82.160,00 dinara na ime naknade štete zbog manje isplaćene premije za duvan u listu, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine do isplate, tužioca GG za isplatu iznosa od 197.685,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine, tužioca DD za isplatu iznosa od 252.919,00 dinara na ime naknade štete zbog smanjenog prinosa duvana u 2003. godini i iznosa od 38.220,00 dinara na ime naknade štete zbog neisplaćene premije za duvan u listu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24.05.2021. godine do isplate i obavezani su tužioci AA, BB, VV, GG i DD da tuženom na ime troškova postupka isplate iznos od 238.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti odluke pa do isplate. Dopunskim rešenjem istog suda Gž 2983/2021 od 08.12.2022. godine obavezani su tužioci da tuženom na ime troškova postupka pored dosuđenog iznosa od 238.500,00 dinara isplate iznos od još 97.380,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili revizije, tužioci AA i BB preko punomoćnika advokata Srđana Aleksića, a tužioci VV, GG i DD preko punomoćnika advokata Gordane Rakočević. Revizije su izjavljene zbog pogrešne primene materijalnog prava učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stavljen je i predlog da se o revizijama odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tuženi je dao odgovor na revizije tužilaca i predložio da se ne dozvoli odlučivanje primenom člana 404. ZPP i revizije odbace ili revizije odbiju kao neosnovane.

Vrhovni sud je utvrdio da su revizije tužilaca dozvoljene po članu 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 18/20 i 10/23 - drugi zakon), pa je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. tog zakona i našao da su revizije tužilaca osnovane.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjenicama utvrđenim u postupku, stranke su najpre zaključile dugoročni ugovor o kreditiranju proizvodnje duvana tipa „Virdžinija“ i isporuci duvana, po kojima su tužioci, kao korisnici kredita, dobili od tuženog, kao davaoca kredita, opremu za proizvodnju duvana, a koju su trebali da isplate predajom određene količine duvana. Radi realizacije ovih ugovora sklapani su jednogodišnji ugovori kojima je ugovorana konkretna proizvodnja za tu godinu. Prema ugovoru o proizvodnji duvana u 2003. godini, tužioci su imali obavezu da sadnju obave najkasnije do 15.06. tekuće godine, da se pridržavaju agrotehničkih mera nege i zaštite duvana na njivi od bolesti i štetočina prema uputstvima stručne službe tuženog, da pri pojavi bolesti duvana ili tuče gradom odmah obaveste preduzeće, da celokupnu proizvedenu količinu predaju samo tuženom po planu otkupa, dok se obaveze tuženog sadržane u članu 4. ugovora sastoje u tome da proizvođaču obezbedi selekcionisano duvansko seme upakovano u kesice, da pruži stručna uputstva oko proizvodnje i zaštite ugovorene količine duvana, da ga obezbedi pravovremeno svim potrebnim hemijskim sredstvima, repromaterijalom za proizvodnju duvana. Tuženi je tužiocima predao seme tipa „Heveši 9 F1“. Radilo se o novoj sorti koja je 2002. godine stavljena na listu priznatih sorti u RS kao „Heveši 9“, dok se oznaka „F1“ koristi u Mađarskoj odakle je seme uvezeno kao oznaka da se radi o prvoj generaciji semena. Seme je bilo ispravno. Tužioci su izvršili sadnju dobijenog semena za proizvodnju rasada, rasad je bio kvalitetan, pa je došlo do presađivanja u leje na njivama. Na njivama se pojavio problem u razvoju rasađenih strukova duvana jer su biljke počele da se suše. Javila se sumnja na pojavu bolesti viroze. Reonski instruktori tuženog su redovno obilazili parcele proizvođača i davali saopštenje da ne postoji hemijsko sredstvo kojim se može izlečiti viroza i uputstvo da se biljke zahvaćene virozom i zakržljale počupaju i spale van parcela. Tako je postupljeno i u odnosu prema tužiocima, na čiji rad tuženi nije imao primedbi, pa iz toga kao i iskaza tužilaca prvostepeni sud zaključuje da su tužioci postupali po uputstvima tuženog i ugovornim obavezama.

Prema činjenicama koje je prvostepeni sud utvrdio, prihvatajući izjašnjenje veštaka, seme nije uzrok sušenja biljaka ili eventualne bolesti, ali je u vreme presađivanja i vegetacije biljaka na njivima bila jaka suša. Sumnja na pojavu viroze nije potvrđena laboratorijski, kako se inače njeno postojanje proverava od strane akreditovanog tela. Protiv viroze nema leka, ali se preventivno može sprečiti pojava viroze odgovarajućom primenom agrotehničkih mera i sredstava. Stručna služba tuženog nije vodila dnevnik o primeni agrotehničkih i hemijskih mera zaštite duvana. Sa polazištem na izjašnjenju veštaka da suša predstavljala uzrok manjeg prinosa duvana zajedno sa lošom primenom agrotehničkih mera, kod činjenica da je proizvođačima u 2003.godni data nova sorta semena, da su proleće i leto u toj godini bili ekstremno sušni, prvostepeni sud je zaključio da su te specifične okolnosti trebale da kod tuženog dovedu do pojačanih aktivnosti i poklanjanja posebne pažnje da bi se izbegli gubici, a da tuženi nije dokazao da se tako odnosio u preventivnoj zaštiti kao i nakon pojave prvih tragova oboljevanja na biljkama. Primenom člana 154. Zakona o obligacionim odnosima prvostepeni sud je usvojio tužbene zahteve tužilaca, sa stanovištem da su tužioci pretrpeli štetu za koju je odgovoran tuženi jer je loša primena agrotehničkih mera uz sušu najbitniji faktor koji je doveo do podbačaja u proizvodnji duvana, a tuženi nije dokazao da je postupao sa pažnjom dobrog stručnjaka i potrebnom pažnjom u izvršavanju svojih ugovornih obaveza i da zbog toga postoji njegova krivica za štetu koju su tužioci pretrpeli u visini utvrđenoj prema rasađenom broju strukova i visini manje isplaćene premije od pripadajuće prema zaključenim ugovorima.

Pobijanom presudom drugostepenog suda je preinačena prvostepena presuda tako što je bez otvaranja glavne rasprave drugostepeni sud utvrdio drugačije činjenično stanje, odnosno drugačije je cenio nalaz veštaka, a pritom činjenično stanje iz drugostepene odluke ne odgovara nalazu veštaka.

Na ovaj način učinjena je bitna povreda iz člana 374. stav 1. u vezi člana 383. stav 3. ZPP i drugostepena presuda je morala biti ukinuta, s obzirom na osnovano ukazivanje da je ova povreda bila od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

U ponovnom postpuku drugostepeni sud će imati u vidu primedbu iznetu u ovom rešenju i otkloniti bitnu povredu postupka, pa će iznova doneti odluku o žalbi tuženog protiv prvostepene presude. Kod ponovnog odlučivanja, u vidu treba imati da je prema ugovorenom dužnost davanja uputstava o primeni agrotehničkih mera bila na tuženom i ceniti da li je tuženi toj dužnosti pravovremeno i na adekvatan način udovoljio u sklopu izjašnjenja veštaka o pitanjima bitnim za zaključak o odgovornosti za štetu zbog manje ostvarenih prinosa i premija u proizvodnji duvana u 2003.godini.

Iz iznetih razloga na osnovu člana 415. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković