Rev 5615/2020 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.10

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5615/2020
23.12.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić, Gordane Komnenić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Petrović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Vodovod“ iz Surdulice, čiji je punomoćnik Dragan Antić, advokat iz ..., radi neosnovanog obogaćenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke Višeg suda u Vranju Gž 1227/19 od 26.05.2020. godine, u sednici održanoj 23.12.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke Višeg suda u Vranju Gž 1227/19 od 26.05.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke Višeg suda u Vranju Gž 1227/19 od 26.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici P 410/2018 od 29.11.2018. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji na ime neosnovanog obogaćenja po osnovu više naplaćenog iznosa za komunalne usluge u periodu od 01.07.2009. godine zaključno sa 31.01.2010. godine plati 800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.01.2017. godine pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 60.800,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1227/19 od 26.05.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom prvostepene presude, tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pobijajući je u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Tuženi je podneo odgovor na reviziju tužilje.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

U konkretnom slučaju tužilja je izjavila posebnu reviziju protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke drugostepene presude, kojim je preinačena prvostepena presuda u delu odluke o troškovima i odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Posebna revizija može da se izjavi samo protiv drugostepene presude pod uslovima koji su propisani članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka, ne može da se izjavi posebna revizija.

Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 28. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana, da, kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Kako je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv odluke drugostepenog suda kojim je preinačena prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužilje, koje ne čini njegovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić