Rev 5861/2024 3.19.1.26.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5861/2024
26.11.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Gordane Komnenić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Stošić, advokat iz ..., protiv tuženih dr BB iz ... i dr VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Snežana Stanković Conić, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3160/2023 od 14.11.2023. godine, u sednici održanoj 26.11.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3160/2023 od 14.11.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3160/2023 od 14.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 1332/22 od 20.04.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obavežu tužene da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplate ukupan iznos od 1.000.000,00 dinara i to za: pretrpljene fizičke bolove iznos od 400.000,00 dinara, pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 400.000,00 dinara i za pretrpljene duševne bolove usled povrede slobode i prava ličnosti iznos od 200.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženima na ime troškova postupka islati iznos od 95.625,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3160/2023 od 14.11.2023. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11....10/23), po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao o izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava.

Pravnosnažnom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za naknadu nematerijalne štete, s obzirom na to da tužilac nije dokazao da je šteta posledica davanja nalaza i mišljenja tuženih, kao veštaka u krivičnom postupku, te da stoga ne postoji odgovornost tuženih za eventualnu štetu koju je tužilac pretrpeo. O ovom pravu tužioca odlučeno je na osnovu utvrđenih činjenica i njihovom ocenom, primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava. Navodi tužioca usmereni su na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu izvedenih dokaza. U reviziji se ne navodi pravno pitanje koje je od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, a uz reviziju nisu priložene odluke donete u istim ili sličnim činjenično pravnim sporovima koje bi, zbog drugačijeg presuđenja opravdavale potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Razlozi pobijanja drugostepene presude ne nameću potrebu odlučivanja ni radi novog tumačenja prava. Revizijom se ukazuje na zakonske razloge za primenu člana 404. stav 1. ZPP, ali se u istoj osporava utvrđeno činjenično stanje, što u postupku po reviziji nije dozvoljeno na osnovu člana 407. stav 2. ZPP.

Sa napred navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 17.05.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 1.000.000,00 dinara.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskpravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

S ozbirom na to da vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković