
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5942/2025
18.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca Centra za socijalni rad za opštine Varvarin i Ćićevac, sa sedištem u Ćićevcu, čiji je punomoćnik Nenad Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“ sa sedištem u Beogradu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 3011/24 od 12.12.2024. godine, u sednici održanoj 18.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 3011/24 od 12.12.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Kruševcu Gž 3011/24 od 12.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu, Sudska jedinica u Varvarinu P 409/24 od 11.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime naknade materijalne štete isplati 42.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.08.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Gž 3011/24 od 12.12.2024. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizje na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon) Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O osnovanosti zahteva za naknadu materijalne štete, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od pravnog shvatanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene članova 154. stavovi 1. i 2. 173, 174, 177. stavovi 1. i 2. i 184. Zakona o obligacionim odnosima. Razlozi revizije se delom odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Imajući u vidu navedeno, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi naknade materijalne štete, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, ovaj sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim i odlučeno kao u stavu prvom izreke..
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi naknade materijalne štete podneta je 04.12.2018. godine. Vrednost predmeta spora je 42.500,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to revizija tužioca nije dozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
