Rev 6223/2025

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6223/2025
15.05.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Biljana Branković, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Niša, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Niša, radi naknade za faktičku eksproprijaciju, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3444/24 od 15.01.2025. godine, u sednici održanoj 15.05.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3444/24 od 15.01.2025. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 5331/22 od 29.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud tuženog obaveže da joj na ime faktičkog zauzeća udela od 1000/1877 na k.p. br. .../... KO ..., radi izgradnje Ulice ..., plati iznos od 618.350,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, tužilja je obavezana da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 164.250,00 dinara.

Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž 3444/24 od 15.01.2025. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Osnovnog suda u Nišu P 5331/22 od 29.05.2024. godine, tako da ista glasi da se tuženi obavezuje da tužilji na ime faktičkog zauzeća dela od 1000/1877 na k.p. br. .../... KO .., radi izgradnje Ulice ..., plati iznos od 618.350,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.05.2024. godine do isplate. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 375.932,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je dostavila odgovor na reviziju tuženog, zahtevajući naknadu troškova revizijskog postupka.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408., u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023) i odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', br. 10/23), pa je utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženi u reviziji ne ukazuje na neku drugu bitnu povredu propisanu odredbom člana 407. stav 1.tačke 2. i 3. istog Zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju,tužilja je tokom 1990.godine sa BB, postigla usmeni dogovor da joj on proda površinu od 10 ari u sastavu stare k.p. br. ... KO ..., ... . Od te parcele, deobom su nastale nove parcele od kojih je jedna, prenumeracijom, dobila broj .../... KO ..., .... Nakon usmenog dogovora o kupoprodaji, sada pok. BB je sa suprugom tužilje VV, izmerio kanapom deo placa i potom taj deo placa ustupio tužilji u državinu. U to vreme, na tom delu placa i na preostalom delu nije bilo objekata. Potom je, formiranjem ulice, izuzeta površina od 140 m2, a na zahtev građana koji stanuju u Ul. ..., Direkcija za izgradnju Grada Niša je na jednom delu, na zemljanoj površini, tokom 2016. godine nasula ulicu grebanim asfaltom. U parnici vođenoj pred Osnovnom sudom u Nišu u predmetu P 12190/16 između tužilje i pravnih sledbenika pok. BB, 21.07.2017. godine, doneta je pravnosnažna i izvršna presuda kojom je tužilji utvrđeno pravo korišćenja na delu k.p. br. .../... KO ..., ..., površine 1000 m2, odnosno 1000/1877 udela po osnovu kupovine i održaja. Na osnovu te presude tužilja je kod Službe za katastar nepokretnosti Niš upisana sa pravom svojine na toj parceli sa udelom od 1000/1877. Prema zapisniku Poreske uprave o proceni tržišne vrednosti nepokretnosti, cena zemljišta u sastavu k.p. br. .../... KO ..., ... iznosi 6.223,97 dinara po m2, a prema nalazu veštaka građevinske struke cena ovog zemljišta iznosi 8.300,00 dinara po m2.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je tužbeni zahtev tužilje odbio, nalazeći da ona nije dokazala da je bila u savesnoj državini zemljišta koje joj je ustupljeno od strane prodavca BB i na kome je kasnije formirana ulica, u periodu od najmanje 20 godina jer je nakon kupovine na predmetnom delu parcele formiran put. Po mišljenju prvostepenog suda, činjenica da je doneta pravnosnažna presuda kojom je utvrđeno pravo svojine tužilje na predmetnoj parceli sa udelom od 1000/1877, nije od uticaja, jer je tužilja i u toj parnici morala da dokaže koju površinu zemljišta faktički drži, što ona nije dokazala.

Drugostepeni sud je primenom odredbe člana 58. stav 1. Ustava Republike Srbije i odredbe člana 10. stav 2. Zakona o javnoj svojini, preinačio prvostepenu presudu, nalazeći da je tužilji pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Nišu P 12190/16 od 21.07.2017. godine priznato pravo na predmetnoj parceli po osnovu kupovine iz 1990. godine, po kom osnovu je ona u katastru nepokretnosti upisana kao vlasnik udela od 1000/1877 predmetne parcele. Preko dela te parcele, 2016. godine, tuženi je izgradio asfaltiranu Ulicu ..., bez sprovedenog postupka eksproprijacije, pa kako ulica predstavlja sredstvo u javnoj svojini, u konkretnom slučaju u svojini tuženog Grada Niša, drugostepeni sud je zaključio da je tuženi dužan da tužilji isplati naknadu za faktički eksproprisanu parcelu, prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka građevinske struke od 8.300,00 dinara po m2, odnosno 618.350,00 dinara.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je, preinačenjem prvostepene presude, pravilno primenio materijalno pravo.

Pravo na imovinu je jedno od osnovnih ljudskih prava zaštićenih ustavno- pravnim normama i normama međunarodnih konvencija čiji je Republika Srbija potpisnik.

Ustav Republike Srbije, u odredbi člana 58., jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona, tako što propisuje da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne. Zakonom se može ograničiti način korišćenja imovine, a oduzimanje ili ograničenje imovine radi naplate poreza i drugih tražbina ili kazni dozvoljeno je samo u skladu sa zakonom.

Protokol broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u članu 1. garantuje zaštitu imovine, tako što propisuje da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, i da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.

Ustavne odredbe i Konvencija ukazuju na obavezu isplate razumne naknade za oduzetu imovinu, po tržišnim cenama u vreme presuđenja, koja je odlukom drugostepenog suda i utvrđena, u konkretnom slučaju.

Odredbom člana 9. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu (''Službeni glasnik RS'', br. 44/95 ... 46/98), propisano je da se građevinsko zemljište privodi nameni izgradnjom objekata, odnosno izvođenjem drugih radova u skladu sa propisima o planiranju i uređenju prostora.

Zakon o javnoj svojini (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11 ... 105/144), u odredbi člana 10 .stav 2. propisuje da se dobrima u opštoj upotrebi u javnoj svojini smatraju one stvari koje su zbog svoje prirode namenjene korišćenju svih i koje su, kao takve, određene zakonom (javni putevi, javne pruge, most i tunel na javnom putu, pruzi ili ulici, ulice, trgovi, javni parkovi, granični prelazi i td). U smislu odredbe člana 7.istog Zakona, dobra u opštoj upotrebi su u svojini Republike Srbije, izuzev puteva drugog reda koji su u svojini autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalaze, kao i izuzev nekategorisanih puteva, opštinskih puteva i ulica (koje nisu deo autoputa ili državnog puta prvog i drugog reda) i trgova, javnih površina, koje su u svojini jedinica lokalne samuprave na čijoj se teritoriji nalaze.

U konkretnom slučaju, predmetno zemljište u vlasništvu tužilje, ušlo je u sastav Ulice ... u Nišu, tako što je ta ulica asfaltirana od strane Grada Niša, na koji način je to zemljište postalo dobro u opštoj upotrebi koje koristi neograničen broj ljudi a kojim upravlja i koje održava jedinica lokalne samouprave, preko svojih organa i javnih preduzeća čiji je osnivač. Tako je izvršena tzv. faktička eskproprijacija koja nastaje kada se na zemljištu grade putevi, infrastrukturni i drugi objekti u javnom interesu, iako ne postoji rešenje o eksproprijaciji zemljišta, odnosno njegovom izuzimanju iz poseda. Tuženi je obveznik isplate tužilji predmetne naknade, imajući u vidu da je ona u katastru nepokretnosti upisana kao vlasnik udela od 1000/1877 predmetne parcele preko koje je 2016. godine izgrađena i asfaltirana Ulica ..., kao dobra u opštoj upotrebi – javnoj svojini. Visina naknade koja tužilji pripada, u smislu odredbe člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i odredbe člana 58. Ustava Republike Srbije, pravilno je utvrđena prema tržišnoj vrednosti zemljišta koje je ušlo u sastav formirane ulice. Zbog toga tuženi u reviziji neosnovano ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka jer je doneta pravilnom primenom odredbe člana 153. stav 1., 154. i 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Troškovi revizijskog postupka na ime angažovanja punomoćnika, advokata, za sastav odgovora na reviziju i za sudske takse, tužilji nisu bili potrebni u smislu odredbe člana 154. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 165.stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković