Rev 6383/2021, Gž ap 15/2021 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6383/2021
Gž-Ap 15/2021
08.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Čanković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Branislava Antić, advokat iz ..., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3504/16 od 09.06.2017. godine i o žalbi tuženog izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu R3 3/19 od 21.03.2019. godine, u sednici od 08.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena žalba tuženog izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Novom Sadu R3 3/19 od 21.03.2019. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3504/16 od 09.06.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu – Sudska jedinica Koceljeva P 440/12 od 01.07.2015. godine, stavom prvim izreke odbačena je tužba u delu kojim je tužilac tražio da se utvrdi da ima pravo prolaza putem opisanim izrekom preko kp .. KO ... u vlasništvu tuženog, za ulaz u svoju kp .. KO ..., sa merama i granicama navedenim izrekom. Stavom drugim izreke prvostepeni sud se oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje o tužbenom zahtevu da se obaveže tuženi da tužiocu dozvoli upis u javnim knjigama stvarne službenosti opisane ovim delom izreke. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da tuženi izvrši činidbu navedenu ovim delom izreke i time omogući tužiocu korišćenje stvarne službenosti prolaza traktorom sa priključnim mašinama preko kp .. KO ... . Stavom četvrtim izreke tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 299.250,00 dinara. Stavom petim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3504/16 donetom na raspravi od 09.06.2017. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se utvrdi njegovo pravo prolaza putem opisanim izrekom preko kp .. KO ... u vlasništvu tuženog i da se tuženi obaveže da ukloni žičanu kapiju i metalnu šipku sa početka puta. Stavom drugim izreke usvojen je preostali deo tužbenog zahteva i ustanovljeno pravo stvarne službenosti prolaza tužioca kao vlasnika povlasnog dobra kp .. KO ... putem navedenim izrekom preko kp .. KO ... u merama i granicama navedenim ovim delom izreke, što je tuženi obavezan da tužiocu omogući uklanjanjem žičane kapije i metalne šipke. Stavom trećim izreke tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 55.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostepene presude do isplate. Odlučeno je da u preostalom delu svaka stranka snosi svoje troškove prvostepenog i žalbenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 395. ranijeg Zakona o parničnom postupku.

Rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu R3 3/19 od 21.03.2019. godine, ne predlaže se odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj.

Protiv navedenog rešenja, tuženi je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost žalbe u smislu čl. 385. stav 1. 411. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11) i utvrdio da žalba nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je 23.02.2009. godine, pre stupanja na snagu važećeg Zakona o parničnom postupku (01.02.2012. godine). Odredbom člana 411. ranijeg ZPP nije propisano da će se u postupku povodom revizije shodno primenjivati i odredbe člana 385. ZPP, niti je članom 395. ZPP propisana mogućnost izjavljivanja žalbe na rešenja apelacionog suda o izuzetnoj dozvoljenosti revizije. Iz iznetog proizilazi da žalba protiv pobijanog rešenja nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, na osnovu čl. 385. i 411. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 401. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

U tužbi od 23.02.2009. godine vrednost predmeta spora označena je na 1.000,00 dinara.

S obzirom da navedena vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra kao revizijskog cenzusa iz člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“ 55/14), to revizija nije dozvoljena.

Revizijom se neosnovano ukazuje da se u ovoj parnici primenjuje važeći Zakon o parničnom postupku, iz razloga što je prvostepena presuda ukinuta rešenjem Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2824/15 od 11.05.2016. godine. Međutim, ranija prvostepena presuda bila je ukinuta rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž 12048/10 od 18.01.2012. godine, nakon čega je Apelacioni sud u Novom Sadu rešenjem od 11.05.2016. godine ukinuo prvostepenu presudu donetu 01.07.2015. godine, a Vrhovni kasacioni sud je rešenjem R1 314/2016 od 29.06.2016. godine, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti između Osnovnog suda u Šapcu i Apelacionog suda u Novom Sadu, odredio da je za postupanje nadležan Apelacioni sud u Novom Sadu, koji nije mogao ukinuti prvostepenu presudu po drugi put, nakon čega je doneta pobijana drugostepena presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtevu. S obzirom da je ranija prvostepena presuda ukinuta drugostepenim rešenjem koje je doneto pre stupanja na snagu važećeg ZPP, na revizijski postupak primenjuju se odredbe ranijeg ZPP, a rešenje drugostepenog suda o ukidanju prvostepene presude od 11.05.2016. godine sastavni je deo pobijane presude kojom je nakon održane rasprave 09.06.2017. godine odlučeno o tužbenom zahtevu, pa nema mesta primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 3. važećeg ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 404. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić