Rev 6408/2025 3.1.2.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6408/2025
28.05.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca „Max invest gradnja“ d.o.o. Stara Pazova, „Pionir International“ d.o.o. Novi Sad i „Pionir Petrol“ d.o.o. Stara Pazova, čiji je zajednički punomoćnik Slobodan Grbić, advokat iz ..., protiv tuženih Opštine Stara Pazova, koju zastupa Pravobranilaštvo Opštine Stara Pazova i Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Beograd- Odeljenje u Novom Sadu, odlučujući o reviziji tužene Opštine Stara Pazova izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 807/24 od 04.12.2024. godine, u sednici održanoj 28.05.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 807/24 od 04.12.2024. godine u delu odluke o kamati, tako što se ODBIJA, kao neosnovan, tužbeni zahtev da se obaveže tužena Opština Stara Pazova da tužiocu „Max invest gradnja“ d.o.o. Stara Pazova isplati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 37.823.843,19 dinara za period od 12.04.2013. godine do 02.07.2019. godine, a u preostalom delu kojim je odbijena žalba tužene Opštine Stara Pazova i potvrđena presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici P 23/22 od 06.11.2023. godine u usvajajućem delu, revizija tužene Opštine Stara Pazova ODBIJA SE, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 807/24 od 04.12.2024. godine, u delu koji se revizijom pobija, preinačena je presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici P 23/22 od 06.11.2023. godine u delu odluke o kamati, tako što je obavezana tužena Opština Stara Pazova da tužiocu „Max invest gradnja“ d.o.o. Stara Pazova na dosuđeni iznos glavnice od 37.823.843,19 dinara isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 12.04.2013. godine do isplate, a u preostalom delu žalba tužene Opštine je odbijena i potvrđena prvostepena presuda u delu odluke o trećem eventualnom tužbenom zahtevu kojom je tužena Opština obavezana da tužiocu „Max invest gradnja“ d.o.o. Stara Pazova isplati na ime sticanja bez osnova glavnicu od 37.823.843,19 dinara i da mu naknadi parnične troškove od 752.015,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv navedenog dela pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena Opština Stara Pazova je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužilac „Max invest gradnja“ d.o.o. Stara Pazova je podneo odgovor na reviziju. Nije postavio zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.

Vrhovni sud je ispitao pravnosnažnu presudu donetu u drugom stepenu u pobijanom delu, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) i utvrdio da je revizija osnovana protiv dela odluke o zakonskoj zateznoj kamati, a da je u preostalom delu neosnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac „Max invest gradnja“ d.o.o. Stara Pazova je pravni sledbenik „Centrosrem“ a.d. Stara Pazova. U postupku privatizacije ovog akcionarskog društva, koji je sproveden 2004. godine, predmet prodaje su bile nepokretnosti – hotel i dve pomoćne zgrade broj 2 i 3 koje se nalaze u Staroj Pazovi, na adresi ... br. .., sagrađene na kat.parceli broj .. . Pošto u zemljišnoj knjizi nije bilo evidentirano pravo korišćenja subjekta privatizacije na ovim nepokretnostima koje su se vodile kao opštenarodna imovima, u postupku izlaganja nepokretnosti koji je sproveden od strane Republičkog geodetskog zavoda, Službe za katastar nepokretnosti, na osnovu konačnog rešenja tog upravnog organa od 20.02.2013. godine na nepokretnostima je kao korisnik upisana tužena Opština Stara Pazova. Tužena Opština je nakon toga sa trećim licima zaključila ugovore o zakupu nepokretnosti, te je po tom pravnom osnovu za period od 01.05.2013. godine do 30.06.2018. godine primila iznos od 37.823.843,19 dinara. U parnici koju je 12.04.2013. godine tužilac „Max invest gradnja“ d.o.o. Stara Pazova pokrenuo protiv tuženih Republike Srbije i Opštine Stara Pazova, doneta je pravnosnažna presuda 16.03.2021. godine, kojom je utvrđeno da je tužilac vlasnik ovih nepokretnosti po pravnom osnovu privatizacije. Po toj odluci promene izvršene u katastru nepokretnosti u postupku javnog izlaganja, sprovedenog nakon postupka privatizacije, nisu od značaja za teretno stečeno pravo svojine tužioca pre javnog izlaganja.

Sa polazištem na navedeno utvrđenje, nižestepeni sudovi nalaze da je tužena Opština na osnovu odredbi članova 210. i 214. Zakona o obligacionim odnosima u obavezi da tužiocu, kao vlasniku isplati novčani iznos koji je u spornom periodu od pet godina primila od trećih lica po osnovu zakupnine. Prvostepeni sud na osnovu odredbi člana 277. Zakona o obligacionim odnosima na iznos glavnice dosuđuje zakonsku zateznu kamatu od 02.06.2021. godine – kada je nastupila izvršnost presude kojom je utvrđeno pravo svojine tužioca, dok drugostepeni sud na osnovu odredbi članova 38. i 39. Zakona o svojinskopravnim odnosima nalazi da tužena Opština ima obavezu da zakonsku zateznu kamatu isplati od 12.04.2013. godine - kada je u toj parnici podneta tužba.

Po stanovištu Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi obavezali tuženu Opštinu da tužiocu, kao vlasniku nepokretnosti isplati novčani iznos primljen od trećih lica po osnovu zakupa.

Tužilac je stekao svojinu na nepokretnostima u skladu sa članom 20. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa po pravnom osnovu privatizacije, o čemu je u parnici u kojoj su stranke učestvovale odlučeno pravnosnažnom presudom 16.03.2021. godine. U razlozima te presude izneto je stanovište da je bez uticaja na stečeno pravo tužioca kasnije sprovedeni postupak izlaganja nepokretnosti, pa je tužena po članu 210. Zakona o obligacionim odnosima u obavezi da tužiocu, kao vlasniku isplati iznos stečen izdavnjem u zakup tužiočevih nepokretnosti.

Iz navedenih razloga ne mogu se prihatiti navodi revizije da pre donošenja pravnosnažne presude od 16.03.2021. godine tužilac nije imao pravni osnov za posed nepokretnosti, odnosno da je tužena Opština bila u zakonitom posedu nepokretnosti na osnovu pravnosnažnog rešenja donetog u postupku izlaganja nepokretnosti i da zbog toga ima pravo da zadrži primljene iznose zakupnine.

Međutim, kada je prema dispoziciji tužioca sporno potraživanje tužbenim zahtevom opredeljeno u ukupnom iznosu za petogodišnji period zaključno sa 30.06.2018. godine, neosnovano je drugostepeni sud na celokupan iznos glavnice tužiocu priznao zakonsku zateznu kamatu za period od 12.04.2013. godine pa do isplate, pošto su zakupnine naplaćivane sukcesivno. Iz navedenih razloga, na osnovu člana 214. Zakona o obligacionim odnosima drugostepena presuda je preinačena, tako što je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate odbijen za period do 02.07.2019. godine, kada je tuženi pozvan na isplatu podnošenjem tužbe u ovoj parnici.

Iz navedenih razloga, na osnovu odredbi člana 416. stav 1. i člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković