
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6510/2024
04.06.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Petković, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., čiji je punomoćnik Vanja Gajić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene BB, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4995/22 od 23.11.2023. godine, u sednici veća održanoj 04.06.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene BB izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4995/22 od 23.11.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3395/20 od 26.05.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tužena BB obaveže da joj na ime naknade materijalne štete na građevinskom objektu – kući u Ulici ... broj ..., ..., isplati iznos od 518.118,00 dinara, sa zateznom kamatom prema Zakonu o zateznoj kamati počev od 21.05.2009. godine do konačne isplate i na ime naknade materijalne štete na pokretnim stvarima iznos od 109.800,00 dinara sa zateznom kamatom prema Zakonu o zateznoj kamati, počev od 11.05.2009. godine do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj BB isplati iznos od 60.000,00 dinara na ime troškova parničnog postupka. Stavom trećim izreke, svaka stranka snosi svoje troškove postupka u odnosu na tuženog VV.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4995/22 od 23.11.2023. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke, pa je obavezana tužena BB da tužilji isplati na ime naknade materijalne štete na građevinskom objektu – kući u Ulici ... broj ... ... iznos od 518.118,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.05.2009. godine do konačne isplate i na ime naknade materijalne štete na pokretnim stvarima iznos od 109.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.05.2009. godine do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude tako što je obavezana tužena BB da tužilji isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 351.658,36 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti do konačne isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude tako što je obavezana tužilja da tuženom VV isplati iznos od 123.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena BB da tužilji isplati iznos od 18.000,00 dinara na ime troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena BB je blagovremeno izjavila reviziju protiv stava prvog, drugog i četvrtog izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilja je dala odgovor na reviziju.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje. Revizijski navodi o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. i 231. ZPP ne predstavljaju revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su komšije i 28.03.2009. godine, usled požara koji je izbio na pomoćnom objektu – šupi sada pokojne GG, čiji je pravni sledbenik tužena, došlo je do oštećenja stambenog objekta tužilje u ... u Ulici ... broj ... . Pomoćni objekat – šupu je koristio i napravio tuženi VV koji je imao zaključen ugovor o zakupu sa pravnim prethodnikom tužene i u odnosu na njega je postupak pravnosnažno okončan tako što je tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Prema iskazu tužilje saslušane u svojstvu svedoka i svedoka komšija, požar je krenuo iz šupe koja se nalazila u dvorištu tužene i nastavio da se širi na deo kuće tužilje, te je zahvatio deo krova i gornji deo kuće. Tuženi VV je upozorio tužilju da izađe iz kuće jer šupa gori. Iskazima tužilje i svedoka neprotivreči ni izveštaj UKP, Odeljenje policijske uprave za Grad Beograd – Direkcija policije MUP RS od 08.04.2009. godine kojim je utvrđeno da je spornog dana došlo do požara na pomoćnom objektu u vlasništvu GG, da je isti izgoreo, da su oštećenja pretrpele i susedne kuće, između ostalih i kuća tužilje u Ulici ... broj ..., a da je na licu mesta konstatovano da je požar krenuo iz pomoćne prostorije šupe koja se nalazi u dvorištu u Ulici ... ...-..., te da su šupa, kao i sve stvari koje se nalaze u njoj potpuno izgorele. Sudski veštaci angažovani u toku postupka su naveli da zbog proteka vremena i činjenice da je predmetna šupa u potpunosti izgorela nisu mogli da nađu uzrok nastanka požara na šupi. Sudski veštaka u nalazu datom u postupku obezbeđenja dokaza R 290/09 iskazao je visinu materijalne štete na objektu tužilje. Prema nalazu i mišljenju veštaka građevinske struke Živote Stojkovića od 21.05.2009. godine vrednost radova na saniranju štete i popravljanju objekta tužilje iznosi 518.118,00 dinara, a prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka Raja Dupala od 11.05.2009. godine visina štete nastala na pokretnim stvarima u kući tužilje iznosi 109.800,00 dinara.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je utvrdio da je požar na tužiljinoj kući nastao usled požara koji je izbio u pomoćnom objektu sada pokojne GG i da je usled požara došlo do oštećenja stambenog objekta tužilje, ali kako iz usaglašenog nalaza sudskih veštaka nije mogao da utvrdi lokalitet i centar uzroka požara primenom pravila o teretu dokazivanja u smislu člana 231. ZPP odbio je tužbeni zahtev.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu odluku uz zaključak da je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda. Prihvatajući zaključak prvostepenog suda da je požar krenuo iz šupe koja se nalazi u dvorištu tužene i koji se proširio na deo kuće tužilje, kao i datu ocenu iskaza tužilje i svedoka, koji ne protivreče izveštaju UKP od 08.04.2009. godine, da je požar krenuo iz pomoćne prostorije tužene, na osnovu člana 174. Zakona o obligacionim odnosima kojima je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, kao i odredbi člana 154., 155., 185. i 190. istog zakona, obavezao je tuženu BB da tužilji naknadi materijalnu štete nastalu na građevinskom objektu – kući tužilje i na pokretnim stvarima. Po oceni drugostepenog suda tužena je pasivno legitimisana u ovoj pravnoj stvari bez obzira što šupu na kojoj je došlo do požara koji se proširio na deo kuće tužilje nije sagradila pravna prethodnica tužene, jer je primenom člana 2. tačka 24. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 72/09) koji je bio na snazi u vreme gradnje pomoćnog objekta, našao da se radi o pomoćnom objektu koji prati vlasništvo glavnog objekta čiji je vlasnik pravna prethodnica tužene.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo.
Odredbom člana 155. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Odredbom člana 173. ovog zakona propisano je da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnošću, smatra se da potiče od te stvari, odnosno delatnosti, izuzev ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete, a članom 174. istog zakona da za štetu od opasne stvari odgovara njen imalac, a za štetu od opasne delatnosti odgovara lice koje se njome bavi.
Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je požar krenuo od šupe koja se nalazi u dvorištu tužene i nastavio da se širi na deo kuće tužilje zahvatajući deo krova i gornji deo kuće kojom prilikom je došlo do oštećenja na objektu tužilje, kao i na pokretnim stvarima u kući tužilje, pa je po oceni Vrhovnog suda, a suprotno navodima revizije, pravilno drugostepeni sud primenio materijalno pravo i obavezao tuženu BB kao imaoca opasne stvari da tužilji naknadi materijalnu štetu.
Neosnovano tužena BB u reviziji osporava svoju odgovornost na nastalu štetu.
Neprihvatljiva je tvrdnja revidenta da nije utvrđeno da je požar krenuo iz šupe tužene, jer je na osnovu izvedenih dokaza i to saslušanja tužilje u svojstvu stranke, svedoka, komšija parničnih stranaka, kao i izveštaja UKP, Odeljenje policijske uprave za Grad Beograd – Direkcija policije MUP RS br. 1664/09 od 08.04.2009. godine, koji su u skladu jedni sa drugima, utvrđeno da je požar krenuo iz pomoćne prostorije šupe koja se nalazi u dvorištu tužene. Prvostepeni sud je, a što je prihvaćeno i od strane drugostepenog suda prihvatio iskaze tužilje i svedoka, u odnosu na to da je požar počeo iz pomoćnog objekta, šupe tužene, pa se revizijom kroz osporavanje ocene iskaza stranaka i svedoka faktički osporava utvrđeno činjenično stanje. Revident iznosi sopstveni zaključak u odnosu na izvedene dokaze uz osporavanje pravila o teretu dokazivanja da je uzrok požara u šupi, što sve predstavlja faktički osporavanje činjeničnog stanja koje ne predstavlja revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP.
Iz iznetih razloga, a na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković