Rev 685/2023 3.1.2.8.1.1; 3.1.2.8.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 685/2023
15.05.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Zarić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Tamara Marčeta, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2331/22 od 28.09.2022. godine, u sednici veća održanoj 15.05.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2331/22 od 28.09.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kikindi P 10/20 od 23.05.2022. godine, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati na ime pretrpljenih fizičkih bolova 110.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 100.000,00 dinara i na ime duševnih patnji zbog naruženosti 150.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 126.881,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2331/22 od 28.09.2022. godine usvojena je žalba tužioca i preinačena navedena prvostepena presuda, tako što je obavezan tuženi da tužiocu po pravnom osnovu naknade nematerijalne štete isplati na ime pretrpljenih fizičkih bolova 110.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 100.000,00 dinara i na ime duševnih bolova zbog naruženosti 150.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 23.05.2022. godine kao dana presuđenja do isplate i da mu naknadi troškove prvostepenog parničnog postupka u iznosu od 150.242,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postpuka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 394. stav 1. tačka 3. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pravnosnažnu presudu primenom člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23) i ustanovio da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijski razlog prema člana 407. ZPP mogu biti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačke 6, 8, 10. i 11. ovog zakona, pod uslovom da su isticane i u žalbi, odnosno da su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom. U postupku pred drugostepenim sudom, nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba Zakona o parničnom postupku, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. u vezi člana 394. stav 1. tačka 3. ZPP, na koju se revizijom ukazuje. Drugostepeni sud je zaključak o odgovornosti tuženog zasnovao na činjenicama koje je prvostepeni sud u bitnom utvrdio, ali uz pogrešan zaključak o nedostatku pasivne legitimacije tuženog odbio tužbeni zahtev. Odgovarajućom ocenom o pravnom značaju utvrđenih činjenica drugostepeni sud je odlučio o postojanju osnova tužbenog zahteva, kao i o visini tužiocu pripadajuće naknade nematerijalne štete. Pritom, drugostepeni sud nije izašao izvan okvira svojih ovlašćenja iz člana 394. tačka 3. ZPP, čijom je primenom preinačio prvostepenu presudu, tako što je tužbeni zahtev usvojio.

Predmet spora je zahtev za naknadu štete tužioca AA iz ... . Šteta je prouzrokovana u fizičkom napadu na tužioca u ... u noći 02.12.2018. godine, povodom kojeg je od strane organa MUP Policijske uprave Kikinda podnet zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv ovde tuženog BB iz ... i po sprovedenom postupku presudom Prekršajnog suda u Kikindi PR 1705/18 od 24.07.2019. godine tuženi je oglašen odgovornim i kažnjen zato što je dana 02.12.2018. godine oko 03,00 sata noću u ... na uglu ulica ... i ..., zadao AA, ovde tužiocu, više udaraca u predelu glave, čime je izvršio prekršaj vršenja nasilja iz člana 9. stav 1. Zakona o javnom redu i miru. Prema činjenicama koje je prvostepeni sud utvrdio, tužilac je kao gost bio na proslavi rođendana u ..., pa je u društvu devojke koju je upoznao krenuo u vožnju autom uzetim na poslugu od prijatelja. U toku vožnje naletom drugog vozila od pozadi, odbačeno je vozilo kojim je tužilac upravljao sa kolovoza na ivičnjak kanala, nakon čega je tužilac izašao iz vozila i uočio da mu iz drugog vozila trčećim korakom prilazi jedno lice i bez reči mu zadaje udarac od kojeg je tužilac pao na tlo, nakon čega su usledili višestruki udarci od strane tog i još jednog lica. O napadu od strane lica iz vozila kruševačkih registarskih tablica marke „BMW“, tužilac je obavestio svog prijatelja VV, zatim je obaveštena i na mesto događaja došla policijska patrola, kojoj je tužilac saopštio da su ga napala lica iz vozila marke „BMW“ kruševačke registracije i potom vozilom hitne pomoći bio odvežen radi ukazivanja medicinske pomoći. Radi identifikacije napadača, preduzeta je od strane policije službena radnja prepoznavanja, na način da su tužiocu date tri fotografije različitih lica, pri kojoj je tužilac ukazao da se radi o tuženom, koji je zaista u danima pre štetnog događaja viđen da vozi opisani automobil kruševačke registracije.

Kod takvog stanja stvari, pravilno je ocenom drugostepenog suda značaj dat utvrđenim činjenicama o službeno preduzetim radnjama i provedenom prekršajnom postupku koji je ishodio oglašenjem tuženog odgovornim za prekršaj, te uzimanjem u obzir okolnosti da je u situaciji pre napada tužilac u trajanju od 30-tak sekundi posmatrao osobu koja mu prilazi i zadaje prvi udarac, zbog čega sud nalazi da se s pouzdanjem može zaključiti da je tužilac bio u mogućnosti da vidi napadača i kasnije ga prepozna, što je i učinio.

Pravilno je drugostepenom presudom odlučeno o odgovornosti tuženog za štetu zbog fizičkog napada na tužioca nakon saobraćajnog udesa čiji je učesnik bio tužilac, a tuženi kao napadač prepoznat i identifikovan. Zbog ovog tuženi je prekršajno kažnjen za prekršaj zato što je vršenjem nasilja nad drugim narušavao javni red i mir, a žrtva njegovog nasilja i napada zadavanjem više udaraca u predelu glave bio je tužilac. Na osnovu utvrđenog da je tužilac zadobio mehaničke povrede mekog tkiva lica, poglavine i vrata sa posekotinama koje se kvalifikuju kao lake telesne povrede sa trajnim estetskim oštećenjem, u vidu ožiljka na licu sa desne strane dužine oko 4cm, što predstavlja naruženost u estetskom smislu srednjeg stepena, te utvrđenog o intenzitetu i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, odgovarajućom primenom člana 200. Zakona o obligacionim odnosima određena je tužiocu adekvatna novčana naknada po traženim vidovima nematerijalne štete, na teret tuženog koji za štetu odgovara po principu krivice po članu 158. ZOO. O troškovima postupka je takođe pravilno odlučeno, u skladu sa odredbama člana 153. stav 1, člana 154, člana 163. stav 1-4 i člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz razloga koji su izneti, revizija tuženog nije osnovana u navodima o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka učinjenoj od strane drugostepenog suda, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primeni materijalnog prava. Pogrešno revident tumači da u konkretnom slučaju nije postojala zakonska mogućnost preinačenja prvostepene presude i da je drugostepeni sud odlučujući van rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje u odnosu na prvostepenu presudu. To ovde nije slučaj, imajući u vidu da su činjenice koje je prvostepeni sud utvrdio predstavljale dovoljno uporište za drugačiju ocenu o osnovanosti tužbenog zahteva.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je ocenio da je revizija tuženog neosnovana i na osnovu člana 414. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković