
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 6912/2022
29.03.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branislava Bosiljkovića i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca Srpske pravoslavne crkve, Eparhije sremske, Sremski Karlovci, čiji je punomoćnik Milan Šašić, advokat iz ..., protiv tuženih AA iz ... čiji je punomoćnik Laslo Dubajić, advokat iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Koprivica, advokat iz ..., odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1112/21 od 20.05.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 29.03.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1112/21 od 20.05.2021. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1112/21 od 20.05.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Rumi P 916/19 od 04.02.2021. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je bez dejstva prema tužiocu i poništi Ugovor o prodaji nepokretnosti zaključen dana 12.11.2019. godine, overen kod Javnog beležnika Darka Mikašinovića iz ..., kojim je tuženi AA prodao tuženoj BB parcelu broj .., njivu 7. klase površine 23a 55m2, upisanu u listu nepokretnosti broj .. KO ..., po ceni od 7.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, te kojim je traženo da presuda zameni ugovor o kupoprodaji između prvotuženog AA, kao prodavca i tužioca Srpske pravoslavne crkve, Eparhije sremske, kao kupca i da se utvrdi da je tužilac na osnovu ove presude postao besteretni vlasnik parcele broj .. njiva 7. klase, površine 23a 55m2, upisane u listu nepokretnosti broj .. KO ... . Tužilac je obavezan da nadoknadi parnične troškove tuženom AA u iznosu od 111.750,00 dinara i tuženoj BB u iznosu od 118.875,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1112/21 od 20.05.2021. godine, žalba tužioca je delimično usvojena, pa je prvostepena presuda preinačena u delu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, tako što su sniženi dosuđeni iznosi tuženom AA na 55.500,00 dinara i tuženoj BB na 62.625,00 dinara, dok je u preostalom pobijanom usvajajućem delu prvostepena presuda potvrđena i žalba tužioca odbijena. Odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 6. ZPP učinjenu u postupku pred prvostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Članom 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Po oceni Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca.
Pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev kojim je predloženo da sud poništi kupoprodajni ugovor zaključen dana 12.11.2019. godine između prvotuženog, kao prodavca i drugotužene, kao kupca, čiji predmet je parcela poljoprivrednog zemljišta bližih oznaka kao u izreci prvostepene presude, te za ostvarivanje prava svojine tužioca na ovoj parceli. Odluku o neosnovanosti zahteva sudovi zasnivaju na utvrđenoj činjenici da tužilac istovremeno sa podnošenjem tužbe nije položio iznos kupoprodajne cene u sudski depozit, već je to učinio dva dana nakon podnošenja tužbe, što po odredbi člana 10. stav 5. Zakona o prometu nepokretnosti isključuje mogućnost vođenja predmetne parnice.
Primena instituta posebne revizije je po odredbi člana 404. stav 1. ZPP predviđena isključivo za pitanja materijalnog prava, pa navode vezane za bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinjenu pred prvostepenim sudom, Vrhovni kasacioni sud ne može razmatrati. U pogledu navoda vezanih za tumačenja odredbe člana 10. stav 5. Zakona o prometu nepokretnosti, ovaj sud ukazuje da je odredba jezički jasna i kao takva isključuje tumačenje. Odluka je u skladu sa praksom i stavovima Vrhovnog kasacionog suda vezanim za postojanje uslova za vođenje parnice radi ostvarivanja prava na prekup po članu 10. Zakona o prometu nepokretnosti.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke, doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije u skladu sa odredbama člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 403. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Tužba je u predmetnoj parnici pokrenuta dana 24.12.2019. godine, vrednost predmeta spora je prema označenju u tužbi (čl. 33. stav 2. ZPP) 820.000,00 dinara, koja vrednost prema napred navedenom cenzusu ne omogućava izjavljivanje revizije. Protiv rešenja o troškovima postupka kao odluci o sporednom potraživanju, revizija je nedozvoljena u skladu sa odredbama članova 28. i 403. ZPP.
Iz iznetih razloga, primenom člana 413. ZPP,odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić