
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6970/2023
11.09.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja V. Marković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Oleg Koprivica, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3417/22 od 23.09.2022. godine, u sednici održanoj 11.09.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3417/22 od 23.09.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pančevu P 574/16 od 07.03.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezan tuženi da tužiocu isplati: na ime naknade štete iznos od 20.000 evra sa kamatom obračunatom po stopi ECB počev od 01.03.2007. godine zaključno sa 24.12.2012. godine, a počev od 25.12.2012. godine do konačne isplate, na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena prema Zakonu o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate; na ime sticanja bez osnova iznos od 500 evra sa kamatom obračunatom po stopi ECB počev od 01.06.2006. godine zaključno sa 24.12.2012. godine, a počev od 25.12.2012. godine do konačne isplate na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena prema Zakonu o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate; na ime naknade štete iznos od 103.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom počev od 07.09.2009. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 543.954,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom počev od dana nastupanja uslova za izvršenje do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3417/22 od 23.09.2022. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu isplati iznos od 500 evra sa kamatom obračunatom po stopi Evropske centralne banke počev od 01.06.2006. godine zaključno sa 24.12.2012. godine, a počev od 25.12.2012. godine do konačne isplate na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena prema Zakonu o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti i u tom delu je žalba tuženog odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da tužiocu isplati na ime naknade štete iznos od 20.000 evra sa kamatom obračunatom po stopi ECB počev od 01.03.2007. godine do 24.12.2012. godine, a počev od 25.12.2012. godine do konačne isplate na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8% poena prema Zakonu o zateznoj kamati, sve u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan isplate, kao i iznos od 103.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom počev od 07.09.2009. godine do isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka iz stava drugog izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove celog postupka iznosu od 385.326,79 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema činjeničnom stanju koje je utvrđeno od strane drugostepenog suda koji je otvorio raspravu na osnovu člana 383. stav 3. ZPP, sledi da je tužilac kao prodavac tekstilne robe na Buvljoj pijaci u Pančevu upoznao VV iz ..., koji se takođe bavi prodajom tekstilne robe i koji je od tužioca tražio zajam od 20.000 evra. Tužilac je pristao na taj zajam, ali se pre toga kao klijent obratio tuženom kao advokatu, radi saveta na koji način može da obezbedi svoje novčano potraživanje kao zajmodavac. Tuženi je predložio uspostavu hipoteke na nepokretnosti zajmoprimca, kao sredstvo obezbeđenja. Nakon što je VV doneo u kancelariju tuženog dokumenta u vezi nepokretnosti, tuženi je pregledao dokumentaciju i sastavio hipotekarnu izjavu od 01.06.2006. godine koja je overena istog dana pod Ov broj 7091/2006, prema kojoj VV potvrđuje da je saglasan da se na njegovoj nepokretnosti i to kući sa okućnicom koja se nalazi u Bujanovcu u ulici ... broj .., upisanoj u posedovni list br. ... k.o. Bujanovac, upiše hipoteka prvog reda u korist tužioca do visine od 20.000 evra. Istog dana tuženi je kao advokat sastavio ugovor o pozajmici deviznih sredstava i ustanovljavanju izvršne vansudske hipoteke, koji je zaključen između tužioca kao zajmodavca i VV kao zajmoprimca čiji je predmet bio zajam u iznosu od 20.000 evra sa konstatacijom da se zajmoprimac VV slaže sa upisom hipoteke u visini duga. Ugovor je overen kod Opštinskog suda u Pančevu pod Ov broj 7136/2006 dana 02.06.2006. godine. Tužilac je predao VV iznos od 20.000 evra. Tuženi se kao punomoćnik – advokat tužioca podneskom od 06.06.2006. godine obratio Opštinskom sudu u Bujanovcu- Zemljišno-knjižnom odeljenju kako bi izvršio upis hipoteke na nepokretnostima zajmoprimca, ali je 13.06.2006. godine obavešten da taj sud ne vodi zemljišne knjige. RGZ Služba za katastar nepokretnosti u Bujanovcu je rešenjem od 19.06.2006. godine odbila zahtev tuženog za upis založnog prava – hipoteke na nepokretnoj imovini VV iz ... uz obrazloženje da se parcela ... nalazi u katastarskoj opštini Bujanovac, u kojoj još uvek nije na snazi katastar zemljišta, te da se u tu evidenciju ne mogu upisati stvarna prava, tereti i ograničenja. Tužilac je tuženom isplatio iznos od 500 evra za pružene usluge. Tuženi nije upoznao tužioca sa činjenicom da je upis hipoteke odbijen. Kako zajmoprimac nije vratio pozajmicu, tuženi je kao punomoćnik – advokat tužioca 09.03.2009. godine podneo tužbu i pravnosnažnom presudom P 372/2009 od 07.09.2009. godine obavezan je tuženi u tom postupku VV da tužiocu AA vrati iznos od 20.000 evra sa kamatom. Nepokretnost čiji je vlasnik u vreme davanja zajma bio zajmoprimac VV i na kojoj je trebalo da bude upisano založno pravo, ima tržišnu vrednost u iznosu od 70.978,40 evra, odnosno 8.396.744,72 dinara na dan veštačenja. Radi izvršenja pravnosnažne presude iz 2009. godine pokrenut je izvršni postupak koji je i dalje u toku pred javnim izvršiteljem.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je zaključio da postoji osnov tužioca za naknadu materijalne štete, s obzirom da je tuženi preuzeo obavezu pružanja advokatskih usluga i to ne samo da sačini hipotekarnu izjavu i ugovor o pozajmici već i obavezu da izvrši upis hipoteke, što nije učinio niti je obavestio tužioca kao stranku da hipoteka nije nastala niti je ukazao tužiocu na opasnosti pri naplati duga, nesigurnosti u pogledu mogućnosti upisa kod tapijskog sistema, zbog čega osnov za potraživanje tužioca se ogleda u nesavesnom postupanju tuženog kao advokata, punomoćnika tužioca. Međutim, preinačio je prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev, jer iako postoji osnov za naknadu štete, tužilac u ovoj fazi postupka nije pružio sudu dovoljnu činjeničnu podlogu za utvrđenje činjenice da je šteta u opredeljenoj visini i nastala odnosno za nesumnjiv zaključak o obimu naknade pretrpljene štete imajući u vidu da je i dalje u toku izvršni postupak radi sprovođenja prinudnog izvršenja naplate duga od dužnika tužioca, VV. Stoga, iako je utvrđeno postojanje protivpravnog postupanja tuženog u situaciji kada i dalje postoji mogućnost namirenja potraživanja koje je identično po visni sa visinom tražene štete, jer je izvršni postupak u toku, to nema osnova za usvajanje tužbenog zahteva, jer šteta podrazumeva izostanak imovine.
Vrhovni sud nalazi da je drugostepeni sud pravilno odbio tužbeni zahtev. Naime, u konkretnom slučaju u toku je izvršni postupak prinudnog izvršenja presude P 372/2009 kojom je VV kao zajmoprimac obavezan da ovde tužiocu isplati dug i plaćene takse, koji iznosi predstavljaju visinu opredeljene štete koju tužilac potražuje u ovom postupku. U ovakvoj pravnoj situaciji, kada je u toku izvršni postupak, šteta još uvek nije konačno nastala, niti je poznata visina štete. Tužilac kao izvršni poverilac protiv VV u izvršnom postupku ima mogućnost da naplati ceo dug ili deo duga, što je od uticaja na visinu štete koju bi tuženi trebalo da nadoknadi. Tužilac nije pružio dokaze da postoji nemogućnost naplate u izvršnom postupku u odnosu na VV, da on nema drugu imovinu ili novčana sredstava koja mogu biti podobna za namirenje.
Revizijskim navodima se faktički osporava zaključak drugostepenog suda u pogledu odluke o tužbenom zahtevu kojim se faktički osporava činjenično stanje što ne predstavlja revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP. Osim toga, pretpostavljena šteta koju će eventualno tužilac pretrpeti ukoliko ne naplati potraživanje u izvršnom postupku ne može predstavljati osnov za obavezivanje tuženog za naknadu štete koja mora biti izvesna i čija visina mora biti izvesna i konačna.
Iz navedenih razloga na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
