
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 697/2019
10.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Aleksandar Grujičić, advokat iz ... i Bojan Jović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi novčanog obeštećenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1100/2018 od 19.10.2018. godine, u sednici održanoj 10.06.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1100/2018 od 19.10.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1100/2018 od 19.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici P 1738/17 od 29.08.2018. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu Ii 17238/15. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom, u navedenom predmetu, isplati iznos od 400 evra u dinarskoj protivvrednosti, sa kamatom i na način kako je izrekom navedeno, dok se zahtev tužioca preko dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti sa zakonskom kamatom kako je izrekom navedeno, odbija kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime materijalne štete za sastav predloga za poravnanje od 13.03.2017. godine isplati iznos od 6.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, kako je izrekom navedeno. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom, kako je izrekom navedeno, dok se zahtev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog pa do traženog od 58.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do plaćanja, odbija. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev za naknadu troškova postupka tužene kojim je tražila da se obaveže tužilac na isplatu iznosa od 6.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Šapcu Gž 1100/2018 od 19.10.2018. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, tako što se odbacuje tužba tužioca u delu kojim je tražio da se utvrdi da mu je povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu u predmetu Ii 17238/15. Stavom drugim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem delu stava drugog izreke, kao i u stavovima trećem, četvrtom i petom izreke. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu stava drugog izreke, tako što se obavezuje tužena da tužiocu na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, u navedenom predmetu, isplati iznos od 300 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS, sa zakonskom zateznom kamatom od 29.08.2018. godine, do isplate, kako je izrekom navedeno, dok se zahtev tužioca preko ovog iznosa, pa do iznosa dosuđenog pobijanom odlukom od 400 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, odbija kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne – drugostepene presude (u delu odluke kojom je preinačena prvostepena presuda i odbijen zahtev za pravično zadovoljenje preko dosuđenog iznosa od 300 evra u dinarskoj protivvrednosti do traženog iznosa i u odbijajućem delu odluke o troškovima spora), tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18), propisano je da posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
U konkretnom slučaju o reviziji nije moguće odlučivati kao o izuzetno dozvoljenoj. Pobijana odluka doneta je uz primenu odgovarajućih odredaba Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji se primenjuje u ovoj vrsti postupka, jer pravilna primena materijalnog prava u postupcima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.
Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, jer iz napred iznetog proizlazi da u ovom predmetu nije potrebno odlučivati o reviziji radi novog tumačenja prava, radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni radi ujednačavanja sudske prakse, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke, na osnovu člana 404. stav 2. navedenog zakona.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. ZPP, u vezi sa članom 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (''Službeni glasnik RS'' br. 40/15), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, u članu 27., propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1.), kao i da revizija nije dozvoljena (stav 3.).
Imajući u vidu da u postupku po zahtevu za novčano obeštećenje nije propisana mogućnost izjavljivanja revizije, saglasno članu 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, a nedozvoljena je i saglasno članu 479. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Revizijom tužilac pobija i drugostepenu odluku o troškovima spora. Kako se revizijom pobija rešenje kojim je odlučeno o sporednom traženju, koje ne čini glavno potraživanje, to je revizija nedozvoljena u tom delu, saglasno članu 403., u vezi člana 28. stav 1. i 420. stav 6. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić