
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 701/2019
05.03.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca Philip Moris Operations a.d. Niš, koga zastupa Nebojša Stanković, advokat u ..., protiv tuženog AA iz sela ..., Opština ... čiji je punomoćnik Petar Rakočević, advokat u ..., radi utvrđenja, odlučujući o revizijama stranaka izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Nišu broj Gž 5286/2017 od 09.08.2018. godine, u sednici veća održanoj 05.03.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu broj Gž 5286/2017 od 09.08.2018. godine u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev za utvrđenje da je raskinut ugovor broj ... od 15.11.2001. godine (1. stav izreke); u delu kojim je obavezan tuženi na isplatu iznosa od 226.431,21 dinara; u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev do iznosa od 5.135,26 evra u dinarskoj protivvrednosti (stav 4. izreke) i u delu odluke o troškovima postupka (stavovi 5. i 6. izreke) pa se predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ukinutom delu.
U preostalom delu revizije parničnih stranaka se kao neosnovane ODBIJAJU.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu broj P 2886/2012 od 21.11.2016. godine je prvim stavom izreke odbijen tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor broj ... od 15.11.2001. godine zaključen između parničnih stranaka raskinut, a tužba je odbačena u delu tužbenog zahteva u kome tužilac traži da se utvrdi da je raskinut ugovor o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja od 30.04.2004. godine. Drugim stavom izreke je odbijen tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se po osnovu neispunjenja ugovornih obaveza preuzetih ugovorima broj ... od 28.02.2004. godine, broj .... od 29.06.2001. godine i broj ... od 15.11.2001. godine, vrati preuzetu mehanizaciju i to jednu sušaru za duvan „...“ sa ... rama; jedan sistem za navodnjavanje FI 70 i jednu dvorednu sadilicu, kao i da tužiocu na ime duga po osnovu ugovora o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja do 30.04.2004. godine plati iznos od 61.127,75 dinara sa kamatom od 30.04.2005. godine pa do isplate. Trećim stavom izreke je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade za preduzetu mehanizaciju plati iznos od 5.135,26 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate, po srednjem kursu, kao i da isplati iznos od 61.172,75 dinara sa kamatom od 01.01.2007. godine pa do konačne isplate u roku od 15 dana dok je zahtev za kamatu na dosuđeni dinarski novčani iznos za period od 23.04.2005. godine do 01.01.2007. godine odbijen. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Dopunskom presudom broj P 2886/2012. od 01.08.2017. godine obavezan je tuženi da tužiocu plati kamatu na iznos od 5.135,26 evra počev od 23.04.2005. godine u roku od 15 dana.
Apelacioni sud u Nišu je presudom broj Gž 5286/2017 od 09.08.2018. godine ukinuo prvostepenu i dopunsku presudu i presudio: 1) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se prema tuženom utvrdi da je ugovor broj ... od 15.11.2001. godine, raskinut; 2) odbačena je tužba tužioca u delu tužbenog zahteva kojim je tražio da se prema tuženom utvrdi da je ugovor o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja od 30.04.2004. godine, raskinut; 3) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da mu tuženi po osnovu neispunjenja ugovornih obaveza preuzetim ugovorom broj ... od 28.02.2004. godine, broj ... od 29.06.2001. godine i broj ... od 15.11.2001. godine vrati preuzetu mehanizaciju i to jednu sušaru za duvan „...“ – ..., jedan sistem za navodnjavanje FI 70 i jednu dvorednu sadilicu za duvan; 4) obavezan je tuženi da tužiocu isplati na ime naknade za preuzetu mehanizaciju iznos od 226.431,21 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.06.2018. godine kao dana veštačenja pa do konačne isplate, u roku od 15 dana, dok se preko ovog presudom dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 5.135,26 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate sa kamatom počev od 23.04.2005. godine, tužbeni zahtev odbija kao neosnovan: drugom alinejom ovog stava je obavezan tuženi da na ime duga po ugovoru o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja sa aneksom plati iznos od 61.127,75 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2007. godine u roku od 15 dana, dok se deo tužbenog zahteva tužioca preko ovog dosuđenog iznosa do tražene zakonske zatezne kamate počev od 23.04.2005. godine odbija kao neosnovan; 5) obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 253.390,00 dinara u roku od 15 dana; 6) obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova drugostepenog postupka plati iznos od 87.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu obe parnične stranke su izjavile posebnu reviziju na osnovu člana 404. stav 1. i reviziju na osnovu člana 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Obe parnične stranke su podnele odgovor na reviziju suprotne strane.
Odlučujući o reviziji parničnih stranaka kao redovnih revizija na osnovu člana 403. stav 2. tačka 3. i člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/2011 i 55/2014), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. jer je prethodna presuda bila ukinuta 31.05.2012. godine, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su revizije parničnih stranaka dozvoljene kao redovne i da su delimično osnovane, a da delimično nisu osnovane.
U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju između parničnih stranaka je zaključen ugovor o dugoročnom kreditiranju proizvodnje duvana tipa „...“ i isporuci duvana broj ... od 15.11.2001. godine kojim su ugovorili da tužilac uloži sredstva i kreditira poljoprivrednu proizvodnju sirovog duvana tipa „...“, da tuženi kao korisnik kredita proizvede ugovorenu količinu duvana i isporuči davaocu kredita po važećim cenama i uslovima koji će biti regulisani jednogodišnjim ugovorima. Članom 3. ugovora davalac kredita se obavezao da korisniku kredita obezbedi i isporuči sušnicu za duvan ... – ... . Članom 6. ugovora su predviđene obaveze korisnika kredita u narednih 10 godina počev od 2001. godine o isporuci količine duvana, a članom 7. se korisnik kredita obavezao da na ime otplate dela kredita za sušaru svake godine isporuči davaocu kredita 380 kg duvana. Ovom ugovoru na period od 10 godina prethodila su dva ugovora zaključena 29.06.2001. godine, svaki na po tri godine i to ugovor broj ... kojim se tuženi kao proizvođač duvana obavezao da na ime isporučenog sistema za navodnjavanje FI 70, godišnje davaocu kredita isporučuje 227 kg duvana tipa „...“ druge klase i ugovor broj ... kojim se tuženi obavezao da kao proizvođač davaocu kredita na ime otplate za isporučenu dvorednu sadilicu za duvan godišnje preda 116 kg duvana druge klase, tipa „...“.
Ugovorom o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja .../... zaključenim 30.04.2003.godine, stranke su regulisali međusobne obaveze i potraživanja proistekle iz dospelih obaveza po svim ugovorima o proizvodnji i isporuci sirovog duvana u listu, zaključenim sve do 31.12.2003. godine uključujući i reprogramirane obaveze po pomenutim ugovorima, a koje dospevaju u toku 2004. godine. Članom 2. su konstatovali da neizmirene obaveze proizvođača iznose 122.582,75 dinara, a članom 3. da se proizvođač obavezuje da obavezu iz prethodnog člana izmiri najkasnije do 31.12.2006. godine i to bez kamate, a ako to ne učini davalac kredita će naplatiti zakonsku zateznu kamatu počevo od 01.01.2007. godine pa do isplate (član 5. ugovora). Aneksom broj 1. ovog ugovora od 26.04.2004. godine izmenjen je član 2. ugovora, tako da je iznos od 122.582,75 dinara zamenjen iznosom od 61.127,75 dinara uz konstataciju da u preostalom delu osnovni ugovor ostaje nepromenjen.
Tuženi je protiv ovde tužioca vodio parnicu pred Opštinskim sudom u Nišu broj P 2496/05 koja je dovršena pravnosnažnom presudom od 24.12.2007. godine i kojom je ovde tuženi ostvario pravo na naknadu štete na ime izgubljenih prinosa u iznosu od 252.720,00 dinara, sa kamatom počev od 18.11.2006. godine, a zbog nemogućnosti da proizvede ugovorenu količinu duvana u 2004. godini. U toj parnici je utvrđeno da je do štete došlo krivicom pravnog prethodnika ovde tužioca koji je tuženom kao proizvođaču isporučio nekvalitetno i nedeklarisano seme duvana i u navedenoj godini mu nije pružio adekvatnu stručnu pomoć i odgovarajuća hemijska sredstva, zbog čega je prinos duvana bio umanjen. Pravni prethodnik tužioca je obaveštenjem od 26.04.2005. godine, obavestio tuženog da je njihova poslovna saradnja završena zbog činjenice što je tuženi pokrenuo postupak za naknadu štete i da iz tog razloga može da smatra da su svi ugovori koji su do tada zaključeni, raskinuti sa svim posledicama shodno Zakonu o obligacionim odnosima. Tuženi je u 2005. godini izvršio sve pripreme na svojoj parceli kako bi u toj godini zasadio duvan, ali mu tužilac to nije omogućio, jer mu nije isporučio seme, a reonski instruktor je od njega zahtevao da povuče tužbu koju je podneo radi naknade štete za izgubljene prinose duvana u 2004. godini na šta tužilac nije pristao. Mehanizaciju koju je dobio po osnovu zaključenih ugovora je u 2014. godini prodao kao staro gvožđe. Tuženi je pokrenuo i postupak za naknadu štete zbog izgubljenih prinosa u 2005. godini u kom postupku je doneta nepravnosnažna presuda u njegovu korist. Počev od 2006. godine među parničnim strankama nije nastavljena saradnja niti su zaključivali jednogodišnje ugovore o sadnji duvana.
Utvrđeno je da je prvostepenom presudom Osnovnog suda u Nišu broj P 9152/10od 31.10.2011. godine koja je u prvom stavu potvrđena presudom Apelacionog suda u Nišu broj Gž 393/12 od 31.05.2012. godine, odbačena tužba tužioca u delu kojim je tražio da se utvrdi da je raskinut ugovor broj ... od 28.02.2004. godine (jednogodišnji ugovor za 2004. godinu) i ugovor broj ... od 29.06.2001. godine (trogodšnji ugovor), jer je utvrđeno da su ovi ugovori u vreme podnošenja tužbe već istekli.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je drugostepeni sud odbacio tužbu sa tužbenim zahtevom da se uvrdi da je raskinut ugovor o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja od 30.04.2004. godine. I po oceni Vrhovnog kasacionog suda nema pravnog interesa (član 194. stav 1. ZPP). na strani tužioca za tužbu sa ovim tužbenim zahtevom jer je postavio i kondemnatorni tužbeni zahtev za ispunjenje ovog ugovora (isplatom iznosa od 61.127,75 dinara). Iz utvrđenih činjenica proizilazi da je ovim ugovorom o regulisanju međusobnih odnosa i potraživanja od 30.04.2004. godine sa aneksom od 26.05.2004. godine, tuženi preuzeo obavezu da na ime svih dospelih obaveza po ovim ugovorima koji su zaključeni do 31.12.2003. godine kao i reprogramirane obaveze po tim ugovorima koji dospevaju u toku 2004. godine, tužiocu plati iznos od 61.127,75 dinara do 31.12.2006. godine. Utvrđeno je da tuženi ovu ugovornu obavezu nije ispunio koja je dospela u toku ove parnice (tužba je podneta 25.07.2005. godine), a tuženi nije dokazao da postoji ni jedan razlog iz kog ne bi ispunio svoju ugovornu obavezu, pa je po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno drugostepeni sud obavezao tuženog da ovaj iznos plati tužiocu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2007. godine (prvi dan docnje), i da je pravilno odbio deo tužbenog zahteva za zakonsku kamatu za period od 23.04.2005. godine, pa do 31.12.2006. godine (član 17, član 262. stav 1. i član 277. ZOO).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda pravilno je drugostepeni sud odbio kao neosnovan i tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da tuženi po osnovu neispunjenja ugovornih obaveza vrati preuzetu mehanizaciju i to jednu sušaru za duvan „... – ...“, jedan sistem za navodnjavanje FI 70 i jednu dvorednu sadilicu duvana, ali iz drugih zakonskih razloga. Naime, drugostepeni sud analizirajući zaključene ugovore ocenjuje da tuženi krivicom tužioca nije mogao da realizuje poljoprivrednu proizvodnju duvana, pa je time od 2005. godine bio onemogućen da ispuni naturalnu obavezu predaje duvana na ime otplate mehanizacije i stoga zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtev za vraćanje preuzete mehanizacije. Međutim, drugostepeni sud je utvrdio da je tuženi dobijenu mehanizaciju prodao kao staro gvožđe u toku 2014. godini. Prema tome, sporna mehanizacija više ne postoji i stoga tuženi ne može biti obavezan da vrati nepostojeću mehanizaciju. To je razlog zbog kojeg je ovaj deo tužbenog zahteva trebalo odbiti.
Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je ocenio da tužilac neosnovano revizijom pobija drugostepenu presudu u delu kojom je odbačena tužba i u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev za vraćanje preuzete mehanizacije, a tuženi neosnovano pobija presudu kojom je usvojen tužbeni zahtev i on obavezan na ispunjenje ugovora o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja i isplate duga u iznosu od 61.127,75 dinara. Materijalno pravo je pravilno primenjeno suprotno navodima revizija.
Međutim, odlučujući o reviziji tužioca u delu kojim se pobija pravilnost odluke o tužbenom zahtevu kojim je traženo da se utvrdi da je ugovor broj ... od 15.11.2001. godine raskinut, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija tužioca osnovana. Razlog za odbijanje tužbenog zahteva je činjenica što je u toku ove parnice taj ugovor istekao (vreme od 10 godina), a da se ne može raskinuti ugovor koji je istekao. Sporni ugovor broj ... od 15.11.2001. godine je ugovor o dugoročnom kreditiranju proizvodnje duvana tipa „...“ i isporuci duvana i ugovoreno je da je važnost tog ugovora 10 godina. Tužba u ovoj parnici je podneta 25.07.2005. godine i stoga je drugostepeni sud bio dužan da procenjuje i utvrđuje da li su u vreme podnošenja tužbe postojali razlozi za raskid ovog ugovora. Pošavši od pogrešne primene materijalnog prava, drugostepeni sud nije cenio odlike ovog ugovora o dugoročnoj proizvodnoj kooperaciji i da se radi o vrsti ugovora sa dugim vremenskim rokom gde se stranke pojavljuju uzajamno i kao poverilac i kao dužnik iz jednog trajnog ugovornog odnosa, te da stoga taj ugovor ima određene specifičnosti u pogledu izvršenja i obaveza, te posledica neizvršenja. Krivica je jedan od uslova za raskid ugovora iako je Zakon o obligacionim odnosima izričito ne pominje, ali sud mora imati u vidu specifičnosti ove vrste ugovora i činjenicu da na izvršenje ugovora deluje više faktora, a posebno, kakav značaj ima obaveštenje od 26.04.2005. godine, kojim tužilac raskida sve međusobne ugovore sa tuženim i prekida svaku dalju saradnju. Prilikom analize uslova za raskid ugovora potrebno je primeniti pravila koja se odnose na raskid ugovora zbog neizvršenja kada rok izvršrnja nije fiksni (član 126 – 129. ZOO). Da bi jedna strana mogla jednostrano raskinuti ugovor u kome ispunjenje o roku nije bitan sastojak ugovora mora se ostaviti dužniku primeren naknadni rok za ispunjenje (član 126. stav 2. ZOO). Takođe, treba ceniti i član 127. ZOO kojim je propisano da poverilac može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizilazi da on svoju obavezu neće izvršiti ni u naknadnom roku. Članom 129. stav 1. ZOO je propisano da se raskinuti može ugovor u pogledu svih budućih obaveza ako iz datih okolnosti očigledno proizilazi da one neće biti ispunjene. Inače, pravilno je zaključio drugostepeni sud da pokretanje i vođenje spora zbog povrede obaveza iz jednogodišnjeg ugovora o poslovnoj saradnji (iz 2004. godine) ne predstavlja zakonom osnovan razlog za jednostrani raskid ugovora i prestanak buduće poslovne saradnje, kao i zaključak da u takvoj situaciji tuženi nije skrivio nemogućnost ispunjenja svoje obaveze jer mu tužilac nakon datog obaveštenja od 26.04.2005. godine, nije obezbedio repromaterijal, hemijska sredstva, stručnu pomoć i nadzor koji je ugovoren.
Revidenti osnovano osporavaju pravilnost presuđenja u stavu 4. alineja 1. pobijane drugostepene presude kojom je odlučeno o naknadi za preuzetu mehanizaciju. Iz nalaza i mišljenja veštaka Zorana Ilića drugostepeni sud je utvrdio obaveze tuženog kao proizvođača duvana za isporučenu mehanizaciju u 2004. godini i 2005. godini, pa je tako utvrdio da je tuženi dužan da tužiocu isplati iznos od 226.431,21 dinar sa zakonskom kamatom od 15.06.2008. godine kao dana veštačenja. Preko dosuđenog iznosa, pa do traženog iznosa od 5.135,26 evra u dinarskoj protivvrednosti je tužbeni zahtev odbio kao neosnovan zato što je zaključio da tuženi nije u obavezi da od 2006. godine tužiocu na ime otplate preuzete mehanizacije (sušara za duvan „....“ – ... po dugoročnom ugovoru broj ... od 15.11.2001. godine) naknadi protivvrednost ugovorenih količina duvana zato što je krivicom tužioca došlo do prekida saradnje i nemogućnosti tuženog da ispunjava obaveze po dugoročnom ugovoru o kreditu. Međutim, iz sadržine ugovora proizilazi da je tužilac tuženom predao 3 namenske mašine i to: jednu sušaru za duvan „...“ – ... na osnovu ugovora o dugoročnoj saradnji broj ... od 15.11.2001. godine; sistem za navodnjava FI-70 je bio predmet ugovora broj ... od 29.06.2001. godine zaključenog na vreme od tri godine, a dvoredna sadilica za duvan je bila predmet ugovora broj .., takođe zaključen 29.06.2001. godine na vreme od tri godine. Imajući u vidu činjenicu da je tužba podneta 25.07.2005. godine proizilazi da su i ugovor broj ... i ... u međuvremenu istekli. Stoga je trebalo razdvojiti ispitivanje obima ispunjenja ugovornih obaveza iz dugoročnog ugovora (čiji se raskid traži) u odnosu na ova dva ugovora koja su bila zaključena na vreme od tri godine i koji su istekli pre prekida saradnje. Nije utvrđeno kada je mehanizacija predata tuženom i šta je od obaveza tuženi ispunio po svakom od ovih ugovora, odnosno da li su trogodišnji ugovori bili ispunjeni u pretežnom delu, odnosno koliko je ostalo neisplaćenih rata i u kom iznosu.
Naime, tuženi je dužan da plati naknadu za preuzetu mehanizaciju iz trogodišnjih ugovora (sistem za navodnjavanje i za dvorednu sadilicu duvana) ukoliko je nije isplatio, jer je to u skladu sa njegovim preuzetim ugovornim obavezama iz ta dva ugovora. Što se tiče ugovora o dugoročnoj saradnji zaključenog na 10 godina, treba ceniti i član 11. tog ugovora u kojoj se davalac kredita u slučaju raskida ugovora obavezao da će preuzeti od korisnika kredita sušaru na osnovu zapisnika komisije koji će sačinjavati dva predstavnika davaoca kredita i korisnik kredita. Članom 12. ugovora se tuženi kao korisnik kredita obavezao da za vreme trajanja ugovora o kreditu ne otuđuje sušaru i da će u slučaj raskida ugovora sušara moći da se koristi kao sredstvo obezbeđenja kredita. Ostala je neutvrđena činjenica zašto tužilac nije tražio vraćanje sušare kada je obavestio tuženog u aprilu 2005. godine da raskida taj ugovor i sve druge. Obaveze tuženog za isplatu neisplaćenih naknada za sušaru koja je bila predmet dugoročnog ugovora o međusobnoj saradnji pre svega će ceniti da li postoje razlozi za raskid ugovora u kom slučaju će proceniti obavezu tuženog prema pravilima obligacionog prava za slučaj raskida ugovora, ceneći i krivicu ugovornika za raskid. Prilikom utvrđivanja visine naknade za neisplaćenu preuzetu svu mehanizaciju potrebno je utvrditi značaj ugovora o regulisanju međusobnih obaveza i potraživanja od 30.04.2004. godine i njegovog aneksa, odnosno da li u stanje neizmirenih obaveza ovde tuženog kao proizvođača duvana spadaju i obaveze isplate mehanizacije, obzirom na sadržinu člana 1. ugovora. Pri tome je tužilac saslušan kao stranka na ročištu 22.06.2015. godine, izjavio da je on po ugovoru o reprogramu koji je dospevao za naplatu 31.12.2016. godine u iznosu od šezdeset i nešto hiljada dinara prema tuženom imao i neizmirene obaveze za preuzetu mehanizaciju, s tim što nije znao koliko taj dug iznosi. Taj iskaz nije cenjen. Drugostepeni sud je pak iz sadržine ugovora o regulisanju međusobnih odnosa i potraživanja od 30.04.2004. godine zaključio da su ugovornici saglasno regulisali sve međusobne obaveze i potraživanja proistekli iz svih međusobnih dospelih obaveza. Naime, za visinu neizmirenih obaveza tuženog za preuzetu mehanizaciju je nesumnjivo od značaja da li se ugovor o regulisanju međusobnih odnosa i potraživanja -reprogram, odnosi i na obaveze tuženog za isplatu mehanizacije ili ne. Ta činjenica je bitna jer bi u slučaju da je i otplata mehanizacije ušla u reprogram to praktično značilo da je isplata sistema za navodnjava FI-70 i dvoredne sadilice za duvan ušla u dosuđenih 61.127,75 dinara sa kamatom.
Imajući u vidu izloženo Vrhovni kasacioni sud je ocenio da se u ovom delu drugostepena presuda mora ukinuti radi utvrđenja nedostajućih činjenica zbog pravilne primene materijalnog prava, kao i u delu odluke o troškovima postupka čija visina zavisi od konačnog uspeha stranaka u parnici.
Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. i 416. stav 2. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić