
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 723/2019
21.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Branko Kovšek, advokat iz ... i Zoran Beljić, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Borislav Borozan, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4623/17 od 05.10.2018. godine, u sednici veća održanoj 21.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4623/17 od 05.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 3362/16 od 23.05.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da tužilji kao zakonskoj naslednici pok. VV pripada ¼ prava i obaveza po osnovu ugovora broj .. od 23.04.1968. godine o kupoprodaji stana u izgradnji oko ... ulice u ... u bloku .., zgrada .., ulaz .., dvosoban stan broj .., obračunske površine 52,20 m2, zaključen između GP „Neimar“ iz Beograda u svojstvu prodavca i ostavioca sada pok. VV u svojstvu kupca. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 199.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4623/17 od 05.10.2018. godine, stavom prvim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke tako što je utvrđeno da tužilji kao zakonskoj naslednici pok. VV pripada ¼ prava i obaveza po ugovoru br. .. od 23.04.1968. godine o kupoprodaji stana u izgradnji oko ... ulice u ..., u bloku .., zgrada br. .., ulaz .., dvosoban stan broj .., obračunske površine 52,20 m2 zaključen između GP „Neimar“ iz Beograda u svojstvu prodavca i ostavioca sada pok. VV u svojstvu kupca. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka tako što je obavezan tuženi da isplati tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka iznos od 201.600,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14), pa je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. sav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, dok bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku na koju se revizijom ukazuje ne može biti razlog za izjavljivanje revizije u smislu člana 407. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sada pok. VV je preminuo ...1995. godine. Od zakonskih naslednika je ostavio tužilju kao ćerku i tuženog kao sina. Tužilja je vanbračna ćerka VV i otac je održavao kontakte sa ćerkom sve do 1983. godine, kada se nije odazvao njenom pozivu za svadbu. Od 1989. godine tužilja živi u ... i od tada je prekinula svaki kontakt sa ocem. Tuženi je nakon smrti oca pred Drugim opštinskim sudom u Beogradu pokrenuo ostavinski postupak koji se vodio pod brojem O. ../04. Prilikom utvrđivanja kruga naslednika, tuženi je izjavio da je on jedini zakonski naslednik svoga oca i doneto je rešenje O br. ../04 od 19.10.2004. godine koje je postalo pravnosnažno 20.10.2004. godine, po kom je na celokupnoj zaostavštini iza pok. VV, koji čine sva prava po osnovu ugovora br. .. od 23.04.1968. godine o kupoprodaji stana u izgradnji oko ... ulice u ..., u bloku .., zgrada br. .., ulaz .., dvosoban stan broj .., zaključen između GP „Neimar“ iz Beograda kao prodavca i pok. VV u svojstvu kupca oglašen kao jedini zakonski naslednik. Tužilju je o smrti oca obavestila njena majka nakon njegove sahrane. Prvobitno, tužilja je tužbom koja je u ovoj pravnoj stavri podneta 10.06.2010. godine tražila da se utvrdi da joj po osnovu zakonskog nasleđa iza pok. VV pripada ¼ suvlasničkog udela na stanu koji je predmet ugovora br. .. od 23.04.1968. godine, a podneskom od 17.01.2017. godine po istom osnovu utvrđenje suvlasništva ¼ na pravima i obavezama po osnovu istog ugovora.
Kod takvog stanja, prvostepeni sud je smatrajući da je podneskom od 17.01.2017. godine promenjena istovetnost tužbenog zahteva, dozvolio objektivno preinačenje tužbe od 17.01.2017. godine pozivom na ispunjenost uslova iz člana 199. ZPP. S tim u vezi, a polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je ocenio da je tužilja kao naslednik izgubila pravo zahtevati zaostavštinu usled zastarelosti jer je od smrti pok. VV ...1995. godine do dana preinačenja tužbe 17.01.2017. godine istekao rok od 20 godina u kom je tužba mogla biti podneta prema tuženom kao nesavesnom držaocu iz člana 139. Zakona o nasleđivanju ("Sl. glasnik RS", br. 52/74, 1/80) i odlučio odbijanjem tužbenog zahteva.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijanom odlukom pravilno primenjeno materijalno pravo kada je preinačena prvostepena presuda i usvojen tužbeni zahtev, pa su suprotni navodi revizije neosnovani. Naime, članom 139. ranijeg Zakona o nasleđivanju ("Službeni glasnik SRS", br. 52/74, 1/80), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 237 stav 1 Zakona o nasleđivanju ("Službeni glasnik RS", 46/95, 101/2003, 6/2015) propisano je da pravo zahtevati zaostavštinu kao naslednik ostavioca prema savesnom držaocu zastareva za dve godine od dana kada je naslednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari zaostavštine, a najdalje za 10 godina računajući za zakonskog naslednika od momenta smrti ostaviočeve a za testamentalnog naslednika od proglašenja testamenta, dok prema nesavesnom držaocu ovo pravo zastareva za 20 godina. Reč je o zastarelosti nasledničke tužbe, kojom se štiti pravo naslednika na zaostavštinu. Protekom zakonom propisanog roka za ostvarenje prava na zaostavštinu iz navedene odredbe prestaje i samo pravo na zakonsko nasleđe. Međutim, rokovi iz navedene zakonske odredbe se ne odnose na sanaslednike istog ostavioca, već na treća lica koja su u naslednopravnom odnosu sa ostaviocem ili njegovim naslednikom.
Tužilja i tužilac su sestra i brat po ocu sada pok. VV preminulog ...1995. godine, odnosno naslednici prvog naslednog reda, shodno članu 10. tada važećeg ZON. Tužilja je tužbom tražila da se prema tuženom, utvrdi njeno pravo svojine u traženom udelu na pravima koja su predstavljala zaostavštinu ostavioca i to svoje pravo izvodi iz prava nasleđa iza smrti svog oca. Dakle, radi se o naslednicima istog ostavioca, pa se ova tužba ne može smatrati naslednom tužbom u smislu člana 139. ranijeg ZON, već svojinskom tužbom i na sporni odnos treba primenom pravila o sticanju prava svojine iz Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa koji propisuje da se pravo svojine stiče po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasleđivanjem, te da se pravo svojine na stvar nasleđivanjem stiče u trenutku otvaranja nasleđa na imovini umrlog, ako zakonom nije drugačije određeno (član 20. i član 36.), dok pravo na utvrđenje svojine ne zastareva.
Imajući u vidu navedeno, a kako je tuženi oglašen za jedinog zakonskog naslednika pok. VV na osnovu pravnosnažnog ostavinskog rešenja na celokupnoj zaostavštini, to tužilja koja nije bila učesnik tog ostavinskog postupka( i nije vezana materijalnom pravnosnašću tog rešenja), kao novi naslednik svoja nasledna prava može ostvariti direktno u parnici neograničena ikakvim rokovima, jer pravo tužilje da prema tuženom zahteva zaostavštinu ne zastareva, zbog čega je pobijanom odlukom pravilno preinačena prvostepena presuda, usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno pravo svojine tužilje u traženom udelu po osnovu nasleđa.
Pri tom, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda pravilan je i zaključak drugostepenog suda da je podneskom od 17.01.2017. godine uređen tužbeni zahtev, a razloge drugostepenog suda da se u konkretnom ne radi o preinačenju tužbe u smislu člana 200. ZPP, promenom istovetnosti tužbenog zahteva, kao pravilne prihvata i ovaj sud.
Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Vesna Popović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić