Rev 763/2021 3.1.2.8.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 763/2021
14.07.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović predsednika veća, Spomenke Zarić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca Privrednog društva za trgovinu, usluge i proizvodnju „Asing Invest“ DOO iz Ćuprije, čiji je punomoćnik Miroljub Bogdanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Smederevo, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Požarevcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6463/19 od 14.05.2020. godine, u sednici od 14.07.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6463/19 od 14.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu, Sudska jedinica u Kovinu, P 366/19 od 26.02.2019. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da je povučena tužba u delu kojim je traženo da tužena preda tužiocu kamion i priključno vozilo opisano izrekom. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tužena je obavezana da tužiocu naknadi štetu u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti upotrebe kamiona i priključnog vozila u periodu od 28.09.2013. godine do 25.03.2015. godine, u iznosu od 810.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 26.02.2019. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete preko dosuđenog iznosa. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 177.826,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6463/19 od 14.05.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i potvrđena prvostepena presuda u delu stava drugog izreke kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime naknade štete u vidu izmakle koristi isplati 345.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 26.02.2019. godine do isplate. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava drugog izreke tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za naknadu štete u vidu izmakle dobiti preko iznosa od 345.000,00 dinara do iznosa 810.000,00 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 119.600,00 dinara.

Protiv drugostepene presude u preinačujućem delu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. važećeg Zakona o parničnom postupku - ZPP i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog bitne povrede postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP revizija se ne može podneti, prema članu 407. stav 1. ZPP.

Prema činjeničnom stanju koje je pravilno utvrđeno, dana 28.09.2013. godine, radnici Odeljenja kriminalističke policije PU Smederevo oduzeli su od AA iz .... teretno motorno vozilo u vlasništvu DOO „Inženjering“ Ćuprija, kao i poluprikolicu, saobraćajne dozvole za vozila i kontakt ključ, o čemu je izdata potvrda o privremeno oduzetim predmetima. Teretno vozilo je 02.12.2013. godine vraćeno sinu osnivača DOO „Inženjering“. Dana 13.12.2013. godine ponovo je privremeno oduzeto teretno vozilo, s tim što je u potvrdi o oduzimanju vozila konstatovano da se vozilo ostavlja na čuvanje vlasniku koji je upozoren da ga ne sme otuđiti niti vršiti prepravke. Protiv osnivača preduzeća „Inženjering“ BB podneta je krivična prijava 04.04.2014. godine, zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. Krivičnog zakonika, u kojoj je navedeno da postoji osnovana sumnja da je nabavio i za potrebe svog preduzeća upotrebio teretno motorno vozilo i poluprikolicu, sa kojim vozilima je dana 28.09.2013. godine zatečen vozač AA iz ..., te da nakon pregleda vozila postoji sumnja da je broj šasije prikolice falsifikovan, zbog čega su teretno vozilo i prikolica privremeno oduzeti. Navedeno je da je dana 10.10.2013. godine izvršeno veštačenje na šasiji prikolice, kojom prilikom je utvrđeno da je hemijskom metodom uništen originalni broj šasije i zatim naknadno ukucana oznaka na prikolici i u saobraćajnoj dozvoli. Policijskoj upravi Smederevo je 05.12.2013. godine dostavljen zapisnik o veštačenju oznaka na teretnom vozilu, kojim je utvrđeno da oznaka šasije na tom vozilo ne odgovara originalu. Osnovno javno tužilaštvo u Smederevu je dopisom od 24.05.2017. godine obavestilo Policijsku upravu u Smederevu da je rešenjem od 06.08.2014. godine odbačena krivična prijava od 04.04.2014. godine protiv BB za krivično delo falsifikovanja isprave, jer je osumnjičeni platio naloženu obavezu u humanitarne svrhe. Prema nalazu i mišljenju veštaka saobraćajne struke, obračunata je izgubljena dobit zbog nekorišćenja teretnog vozila i prikolice.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u pobijanom delu drugostepene presude primenjeno materijalno pravo kada je delimično preinačena prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtev za naknadu štete na ime izgubljene dobiti zbog nemogućnosti upotrebe prikolice u periodu od 28.09.2013. godine do 25.03.2015. godine, i nekorišćenja kamiona u periodu od 28.09.2013. godine do 05.08.2014. godine.

Naime, ne postoji osnov odgovornosti tužene za naknadu štete zbog nekorišćenja vozila, u smislu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, jer je Zakonom o krivičnom postupku bila propisana mogućnost privremenog oduzimanja predmeta u slučaju postojanja osnovane sumnje da je izvršeno krivično delo. To što je postupak koji je vođen povodom krivične prijave bio okončan njenim odbacivanjem, ne znači da je postojao nezakoniti rad organa tužene, u smislu navedene zakonske odredbe, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da u radnjama policijskih organa nije bilo nepravilnog i nezakonitog rada prilikom oduzimanja vozila, niti postupanja suprotnog pravilima službe. Zato je drugostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo kada je prvostepenu presudu preinačio i odbio kao neosnovan tužbeni zahtev za naknadu štete u vidu izmakle dobiti zbog nemogućnosti upotrebe priključnog vozila za period od 28.09.2013. godine do 25.03.2015. godine. Pravilno je odbijen tužbeni zahtev za naknadu štete u vidu izmakle dobiti zbog nemogućnosti upotrebe kamiona od 28.09.2013. godine do 05.08.2014. godine, jer je tek od momenta odbacivanja krivične prijave 06.08.2014. godine pa do momenta kada je kamion vraćen vlasniku, organ tužene postupao nepravilno u smislu člana 172. ZOO, jer teretno vozilo nije vraćeno pravnom prethodniku tužioca nakon prestanka razloga za njegovo oduzimanje, i u tom delu je tužbeni zahtev usvojen.

Revizijom tužioca neosnovano se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava i navodi da je postojalo nezakonito postupanje organa tužene u odnosu na priključno vozilo, jer nije dokazano da je broj šasije na njemu bio falsifikovan. Međutim, iz nalaza i mišljenja veštaka proizilazi da su oznake na šasiji prikolice falsifikovane. Do odbacivanja krivične prijave protiv odgovornog lica je došlo usled uplaćivanja naložene obaveze u humaniterne svrhe, i određeno je da se prikolica može vratiti tužiocu nakon završenog upravnog postupka, pa u tom smislu nema nezakonitog rada tužene.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić