Rev 766/2017 nasledno pravo; raskid ugovora o doživotnom izdržavanu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 766/2017
04.04.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Bojanić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Milomir Veselinović, advokat iz ..., radi raskida ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3448/16 od 01.12.2016. godine, u sednici održanoj 04.04.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3448/16 od 01.12.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Paraćinu P 410/16 od 21.06.2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je zbog neispunjenja preuzetih obaveza od strane tužene kao davaoca izdržavanja, raskinut ugovor o doživotnom izdržavanju 3R broj 360/07, koji je overen pred Opštinskim sudom u Paraćinu 11.05.2007. godine između tužene kao davaoca izdržavanja s jedne strane i sada pok. VV biv. iz ... i sada pok. GG, biv. iz ..., kao primalaca izdržavanja s druge strane, što je tužena dužna da prizna i trpi pravne posledice raskida ugovora. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka od 170.100,00 dinara, u roku od 15 dana po prijemu otpravka presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3448/16 od 01.12.2016. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Paraćinu P 410/16 od 21.06.2016. godine tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se zbog neispunjenja preuzete obaveze od strane tužene kao davaoca izdržavanja, raskine ugovor o doživotnom izdržavanju 3R br. 360/07 koji je overen pred Opštinskim sudom u Paraćinu 11.05.2007. godine između tužene kao davaoca izdržavanja s jedne strane i sada pok. VV, biv. iz ... i sada pok. GG biv. iz ... kao primalaca izdržavanja s druge strane, što je tužena dužna da prizna i trpi pravne posledice raskida ugovora; obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka od 196.900,00 dinrara u roku od 15 dana po prijemu pisanog prepisa presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi sa članom 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni povreda postupka iz člana 374. stav 1. ZPP pred drugostepenim sudom na koju se u reviziji ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke su deca pok. VV i pok. GG. Tužena je kao davalac izdržavanja zaključila sa roditeljima kao primaocima izdržavanja ugovor o doživotnom izdržavanju, koji je overen pred Opštinskim sudom u Paraćinu 11.05.2007. godine u predmetu 3R br. 360/07. Ovim ugovorom tužena se kao davalac izdržavanja obavezala da izdržava roditelje kao primaoce izdržavanja na taj način što će da nastavi i dalje da se o njima brine, da povremeno dolazi iz ... da ih obilazi, da ih redovno poziva telefonom i interesuje se za njihovo zdravlje, a onda kada oni budu oboleli i ne mogu sami da se leče, dužna je da dođe iz ... i da bude pored njih do izlečenja. Bez obzira što primaoci izdržavanja imaju penzije, tužena će ih po potrebi i novčano pomagati, posebno ako njihove penzije ne mogu da pokriju troškove lečenja i zadovoljavanja nužnih potreba. Za slučaj smrti dužna je da ih o svom trošku sahrani, podigne nadgrobne spomenike i daje podušja po mesnim običajima. Za izvršavanje ovih obaveza, ugovarači trenutno ne ugovaraju zajednicu života, jer tužena živi u ..., ali kako ona očekuje da ubrzo pred penzijskim fondom te države ostvari pravo na penziju, nakon toga ugovor će egzistirati kroz zajednicu ugovarača, jer će tužena tada doći u ... da živi sa roditeljima. Roditelji parničnih stranaka su preminuli, i to majka ... 2012. godine, a otac ... 2012. godine. Tužena nije ostvarila zajednicu života sa roditeljima, dolazila je da ih obilazi i imala je pravo na privremenu invalidsku penziju, koju je primala od 2009. do 2013. godine, a konačnim rešenjem od 07.06.2013. godine stekla je pravo na trajnu penziju. Tužilja se brinula o svojim roditeljima, obezbeđivala im hranu, plaćala troškove stanovanja, kao i troškove angažovanja trećeg lica koje je vodilo računa i brinulo se o njima. Tužilja je došla na sahranu majke, ali nije mogla da dođe na sahranu oca, snosila je troškove podušja u skladu sa ugovorom, ali do podnošenja tužbe 05.09.2012. godine nije podigla nadgrobne spomenike.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.

U konkretnom slučaju tužilac je svoj zahtev za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju zasnovao na tvrdnji da tužena nije ispunila svoju ugovornu obavezu, jer nije zasnovala zajednicu života sa roditeljima i nije podigla nadgrobne spomenike.

Zakon o nasleđivanju („Službeni glasnik RS“ br. 46/95, 101/03, 6/15) u članu 194. stav 1. propisuje da se ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje primalac izdržavanja da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određene stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga posle smrti sahrani; stavom 3. istog člana propisano je da ako što drugo nije ugovoreno, obaveza izdržavanja naročito obuhvata obezbeđivanje stanovanja, hrane, odeće i obuće, odgovarajuću negu u bolesti i starosti, troškove lečenja i davanja za svakodnevne uobičajene potrebe.

Ugovor o doživotnom izdržavanju je teretni pravni posao, tako da bez obzira što Zakon o nasleđivanju ne propisuje izričito da raskid ugovora zbog neispunjenja obaveze mogu da traže naslednici primaoca izdržavanja, ovo ovlašćenje zakonskih naslednika proizlazi iz člana 124. Zakona o obligacionim odnosima, jer ovaj ugovor ima imovinsko-pravno dejstvo na zakonske naslednike koji bi u slučaju raskida, imali pravo na nasleđivanje imovine koja je bila predmet raspolaganja ugovorom o doživotnom izdržavanju.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, osporenim ugovorom o doživotnom izdržavanju ugovorne strane su jasno definisale obaveze tužene kao davaoca izdržavanja, a tužena je svoje obaveze prema roditeljima, kao primaoca izdržavanja, savesno i redovno ispunjavala, posebno, jer su ugovarači imali u vidu okolnost da tužena ima prebivalište u ... . Tačno je da je ugovorom bilo predviđeno da će ugovor egzistirati kroz zajednicu života ugovarača (član 2. tačka v), ali pod odložnim uslovom, a to je momenat kada tužena ostvari pravo na penziju pred penzijskom fondom ... . Imajući u vidu član 99. Zakona o obligacionim odnosima, revizijski sud je našao da je u navedenoj ugovornoj odredbi izražena zajednička namera ugovarača da se zajednica života ostvari kada tužena dobije status trajno penzionisanog lica. Iz pisanih dokaza iz ... proizlazi da je tužena iamala status privremenog korisnika invalidske penzije sve do 07.06.2013. godine, kada je postala trajno penzionisano lice, dakle, posle smrti roditelja koji su preminuli 2012. godine. Kako se odložni uslov, predviđen ugovorom o doživotnom izdržavanju nije ostvario za života primalaca izdržavanja – roditelja tužene, ona nije mogla da zasnuje zajednicu života sa njima, već je ispunjavala svoje ugovorne obaveze na način na koji su ugovarači odredili. Osim toga, okolnost što u momentu podnošenja tužbe nisu podignuti nadgrobni spomenici, nije od značaja za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju, jer je od momenta smrti roditelja do podnošenja tužbe prošlo nekoliko meseci (od smrti majke šest, a oca tri meseca), a činjenicu da je preduzela pripreme za podizanje nadgrobnih spomenika tužilja je istakla u svom iskazu pred prvostepenim sudom.

Stoga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom presudom pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić