Rev 7768/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 7768/2022
25.08.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca „Gradska stambena agencija“ Niš, čiji je punomoćnik Ana Igić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Sandra Rajković, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3416/21 od 29.12.2021. godine, u sednici veća održanoj 25.08.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3416/21 od 29.12.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3416/21 od 29.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 5781/17 od 12.07.2021. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da na ime duga za neisplaćene rate odobrenog kredita za stan solidarnosti tužiocu isplati 1.545.041,89 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.02.2016. godine, kao dana dospeća poslednje rate do konačne isplate i 1.567.702,95 dinara na ime zakonske kamate za period od 08.01.2003. godine do 08.02.2016. godine. Drugim stavom izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 328.459,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od prijema presude. Trećim stavom izreke, ukinuto je rešenje o izvršenju ovog suda Iv 1032/14 od 30.09.2014. godine. Četvrtim stavom izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3416/21 od 09.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom, trećem i četvrtom izreke. Drugim stavom izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke, tako što je preko iznosa iz prvostepene presude obavezan tuženi da tužiocu na ime parničnih troškova isplati još 147.636,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Dopunskim rešenjem istog suda Gž 3416/21 od 29.12.2021. godine, tuženi je obavezan da tužiocu na ime parničnih troškova, plati još 12.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20).

Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, budući da su pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se ukazivanjem na sadržinu ugovora o preuzimanju duga i osporavanje obaveze tuženog na isplatu duga, u stvari osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena izvedenih dokaza, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, pa u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti novog tumačenja prava. Osim toga, uz reviziju nisu dostavljene odluke različite sadržine, pa nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse. Iz navedenih razloga, nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U ovoj pravnoj stvari postupak je pokrenut predlogom za izvršenje na osnovu verodostojne isprave 12.09.2014. godine, a po prigovoru izvršnog dužnika, nastavljen po pravilima kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 1.545.041,89 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tuženog nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić