Rev 7936/2022 3.6.6.1; vojni rezervisti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 7936/2022
30.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužilaca AA, BB i VV, svi iz ..., koje sve zastupa Aleksandar Obradović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo iz Beograda, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7293/20 od 04.03.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 30.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 7293/20 od 04.03.2021. godine i presuda Višeg suda u Beogradu P 896/18 od 08.06.2020. godine u odnosu na tužioca AA.

ODBACUJE SE tužba tužioca AA iz ..., podneta 24.05.2018. godine, kao presuđena stvar.

OBAVEZUJE SE tužilac AA iz ... da tuženoj Republika Srbija, Ministarstvo odbrane, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 896/18 od 08.06.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilaca AA i VV i utvrđeno je da je Zaključkom Vlade tužene br. 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine, kojim su dozvoljena sredstva radi isplate novčane pomoći ratnim vojnim rezervistima sa prebivalištem na teritoriji sedam nerazvijenih opština: Kuršumlija, Blace, Bojnik, Lebane, Žitorađa, Doljevac i Prokuplje, povređeno načelo jednakih prava i obaveza i izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta imenovanih tužilaca koji nisu navedeni u Zaključku. Odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca BB kojim je traženo da se utvrdi da je navedenim Zaključkom povređeno načelo jednakih prava i obaveza i izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta ovog tužioca. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocima AA i VV naknadi troškove postupka u iznosu od 67.200,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilaca za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos troškova postupka u preostalom delu, za period od 08.06.2020. godine, do dana izvršnosti presude. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac BB da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 7293/20 od 04.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca BB i tužene i potvrđena je prvostepena presuda, sadržana u delu stava prvog izreke kojim je usvojen tužbeni zahtev tužioca AA, kao i u stavovima drugom, trećem i petom izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7293/20 od 04.03.2021. godine, u delu koji se odnosi na tužioca AA u pogledu odluke o glavnoj stvari i troškovima parničnog postupka, tužena je izjavila reviziju zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužene osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci AA i VV su kao ratni vojni rezervisti mobilisani radi učestvovanja u ratu na teritoriji RS 1999. godine, i to tužilac AA u periodu od 24.03.1999. godine do 12.06.1999. godine. Ovi tužioci su u tužbi naveli da je po okončanju ratnih sukoba država bila u obavezi da vojnim rezervistima koji su učestvovali u ratu, isplati dnevnice koje rezervistima nisu isplaćivane za vreme trajanja ratnih sukoba. Istakli su da je nakon višegodišnjeg pregovora Vlada Republike Srbije, sa štrajkačkim odborima ratnih vojnih rezervista sa juga Srbije, dana 11.01.2018. godine zaključila Sporazum, kojim je regulisana isplata „socijalne pomoći“ ratnim vojnim rezervistima. Nakon zaključenja navedenog Sporazuma, Vlada Republike Srbije je dana 17.01.2018. godine donela Zaključak br. 401-161/2008-1 kojim je prihvaćena informacija o potrebi obezbeđenja sredstava ostvarenih u postupku privatizacije za isplatu pomoći nerazvijenim opštinama i uplati u šest mesečnih rata na račune sedam nerazvijenih opština i to: Kuršumlija, Blace, Bojnik, Lebane, Žitorađa, Doljevac i Prokuplje. Članom 4. Zaključka određeno je da će kriterijume za raspodelu socijalne pomoći iz tačke 2. Zaključka sačiniti zajednička Komisija sastavljena od predstavnika lokalne samouprave i Štrajkačkog odbora ratnih vojnih rezervista, a tačkom 5. Zaključka je ustanovljeno da će pravo na dobijanje novčane pomoći steći svaki ratni vojni rezervista koji ima prebivalište na teritoriji sedam nerazvijenih opština, a koji dostavi pravnosnažnu presudu na osnovu odricanja od tužbenog zahteva pred nadležnim sudovima protiv Republike Srbije, radi isplate naknade, kao i pisanu izjavu da nema daljih potraživanja po ovom osnovu prema Republici Srbiji. Donošenjem spornog Zaključka br. 401-161/2008-1 od 17.01.2018. godine, tužena je postupila protivno članu 21. Ustava Republike Srbije, jer je na taj način povređeno načelo jednakih prava i obaveza i izvršena diskriminacija na osnovu prebivališta prema tužiocu, s obzirom da je ratnim vojnim rezervistima koji imaju prebivalište na teritoriji sedam opština na jugu Srbije, tužena isplatila ratne dnevnice koje im je Republika Srbija dugovala na osnovu učestovanja u ratu 1999. godine, a ne vrstu socijalne pomoći. Predložili su da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je Zaključkom Vlade Republike Srbije br. 401-161/2008-1 od 17.01.2018. godine kojim su dozvoljena sredstva radi isplate novčane pomoći ratnim vojnim rezervistima sa prebivalištem na teritoriji sedam nerazvijenih opština, tužena povredila načelo jednakih prava i obaveza, čime je izvršena diskriminacija na osnovu mesta prebivališta tužilaca, kao ratnih vojnih rezervista – učesnika rata 1999. godine, a koji nisu navedeni u Zaključku Vlade Republike Srbije br. 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev i utvrdili da je tužena navedenim Zaključkom Vlade Republike Srbije, povredila načelo jednakih prava i obaveza tužilaca AA i VV, čime je izvršila diskriminaciju, na osnovu mesta prebivališta navedenih tužilaca, kao ratnih vojnih rezervista – učesnika rata 1999. godine, na taj način što nisu navedeni u Zaključku Vlade Republike Srbije br. 401-161/2008-1 od 17.01.2008. godine. Odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca BB iz ... .

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu i odbio, kao neosnovanu, žalbu tužene kojom je ukazano na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 10. ZPP, s obzirom da je prvostepenom presudom odlučeno o zahtevu tužioca AA o kome je ranije pravnosnažno presuđeno presudom istog suda P 8720/18 od 12.10.2018. godine, koja je doneta u postupku među istim strankama u pogledu istog zahteva. Takođe, tužena je u žalbi predložila da su izvrši uvid u spise prvostepenog suda P 8720/18.

Drugostepeni sud je odbio kao neosnovanu žalbu smatrajući da je tužena propustila da istovremeno, saglasno odredbi člana 372. stav 1. ZPP, učini verovatnim da bez svoje krivice nije mogla da iznese ovu novu činjenicu i predloži izvođenje dokaza uvidom u spise predmeta prvostepenog suda, do donošenja odluke o postavljenom tužbenom zahtevu, a što je u datim okolnostima bila dužna da učini.

Osim toga, drugostepeni sud je ocenio da se, saglasno odredbi člana 372. stav 1. ZPP, ne može dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost prvostepene presude u odnosu na tužioca AA, s obzirom da se iz žalbenih navoda ne može zaključiti da je upravo tužilac isto lice po čijem zahtevu je odlučeno presudom tog suda P 8720/18 od 12.10.2018. godine, da ne postoje drugi podaci koji bi nesumnjivo ukazali da se radi o istom licu, da tužba od 17.01.2018. godine sadrži adresu prebivališta tužioca, a da je u prilogu dostavljena kopija vojne knjižice u kojoj je navedeno ime oca i datum rođenja ovog tužioca, pri čemu je navedena tužba sa svim prilozima dostavljena tuženoj 26.01.2018. godine. Na osnovu navedenog, drugostepeni sud zaključuje da žalba tužene ne sadrži ni jedan identifikacioni podatak koji bi govorio u prilog istovetnosti tužioca u ovoj i parnici vođenoj u predmetu P 8720/18.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju, koja je zajedno sa spisima predmeta dostavljena Vrhovnom kasacionom sudu. U postupku prethodnog ispitivanja predmeta, Vrhovni kasacioni sud je doneo rešenje Rev 6335/21 od 23.12.2021. godine, kojim su vraćeni spisi P 896/18 Višem sudu u Beogradu, preko Apelacionog suda u Beogradu, radi dopune postupka, uz obrazloženje da se u konkretnoj situaciji revizijom ukazuje da je između tužioca AA i tužene u pogledu istog zahteva vođena parnica i da je bilo potrebno da sud sprovede izviđajne radnje radi provere postojanja povrede postupka. Radi navedenog, naloženo je združivanje spisa Višeg suda u Beogradu P 8720/18, u cilju ispitavanja identiteta stranaka, što je u daljem i učinjeno.

Odredbom člana 374. stav 1. ZPP, propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primenio ili je nepravilno primenio odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a članom 374. stav 2. tačka 10. propisano je da bitna povreda odredaba postoji ukoliko je odlučeno o zahtevu o kome je ranije pravnosnažno presuđeno ili o kome je ranije zaključeno sudsko poravnanje.

Odredbom člana 359. stav 2. istog zakona, propisano je da sud tokom celog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravnosnažno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtevu o kome je već pravnosnažno odlučeno, odbaciće tužbu.

Uvidom u združene spise Višeg suda u Beogradu P 8720/18, Vrhovni kasacioni sud je našao da je osnovan prigovor pravnosnažno presuđene stvari, jer je između tužioca AA i tužene u pogledu istog tužbenog zahteva već pravnosnažno okončan parnični postupak, s obzirom da je upravo tužilac isto lice po čijem zahtevu je odlučeno presudom tog suda P 8720/18 od 12.10.2018. godine, tj. da u konkretnom slučaju postoji identitet stranaka, tužbenog zahteva i činjeničnog osnova.

Iz navedenog proizlazi da je u postupku pred prvostepenim i drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredabe parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 10. ZPP, radi čega je na osnovu člana 415. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u izreci.

Saglasno članu 165. stav 2. u vezi čl. 153, 154, 163 i 165. ZPP, tuženoj pripada pravo na naknadu troškova postupka na ime sastava žalbe u iznosu od 12.000,00 dinara i sastava revizije u iznosu od 18.000,00 dinara, u ukupnom iznosu od 30.000,00 dinara.

Predsednik veća- sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić