Rev 8073/2025 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8073/2025
20.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić, Dobrile Strajina, Nadežde Vidić i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Dmitrović, advokat iz ..., protiv tuženog PD ''Beli Bor'' d.o.o. Novo Selo – Vrnjačka Banja, sa sedištem u Novom Selu, čiji su punomoćnici Aleksandar Elez, advokat iz ... i Darko Penavić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3667/2022 od 30.12.2024. godine, u sednici održanoj 20.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3667/2022 od 30.12.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3667/2022 od 30.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2722/20 od 02.03.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se prema tuženom uvrdi da je nedozvoljeno izvršenje određeno rešenjem Drugog osnovnog suda u Beogradu II 2683/19 od 29.10.2019. godine, ispravljenog rešenjem istog suda II 2683/19 od 01.11.2019. godine, radi naplate novčanog potraživanja izvršnog poverioca ''Beli Bor'' d.o.o. Novo Selo – Vrnjačka Banja, prema izvršnom dužniku AA iz ... (tužilac), određeno na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Kraljevu, Sudska jedinica Vrnjačka Banja P 597/2016 od 10.05.2017. godine, a koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 3670/17 od 02.10.2018. godine, radi naplate glavnog duga u iznosu od 5.970.833,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10.05.2017. godine pa do isplate, kao i iznos od 640.850,00 dinara na ime troškova parničnog postupka, i troškova izvršnog postupka, izvršenjem na celokupnoj imovini izvršnog dužnika, pa da se obustavi postupak i ukine rešenje o izvršenju, kao i sve sprovedene radnje u predmetu Drugog osnovnog suda u Beogradu II 2683/19. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.250,00 dinara.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž 3667/2022 od 30.12.2024. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio presudu Drugog osnovnog suda u Beogradu P 2722/20 od 02.03.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio posebnu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje nedopustivosti izvršenja određenog rešenjem Drugog osnovnog suda u Beogradu II 2683/19 od 29.10.2019. godine, radi naplate novčanog potraživanja izvršnog poverioca PD ''Beli Bor'' d.o.o. Novo Selo – Vrnjačka Banja, prema tužiocu, kao izvršnom dužniku na osnovu pravnosnažne i izvršne presude Osnovnog suda u Kraljevu, Sudska jedinica Vrnjačka Banja P 597/2016 od 10.05.2017. godine. Pobijana odluka, kojom je tužbeni zahtev tužioca odbijen doneta je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja da je tužilac jedini zakonski naslednik pok. BB koji je bio dužnik poverioca, PD ''Beli Bor'' i da tužilac, u parnici koja je okončana pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kraljevu, Sudska jedinica Vrnjačka Banja P 597/2016 od 10.05.2017. godine, donetom u odnosu na njega, nije isticao da je njegova obaveza, kao zakonskog naslednika, limitirana vrednošću nasleđene zaostavštine prvobitnog dužnika u smislu odredbe člana 222. Zakona o nasleđivanju. Tužilac u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava, međutim, za primenu instituta posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i obezbeđenje standarda pravičnog suđenja, što ovde nije slučaj.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi utvrđenja nedopustivosti izvršenja tužilac je podneo 05.08.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 3.000.000,00 dinara, pa je tužiocu taksa na tužbu odmerena u iznosu od 63.800,00 dinara, koji iznos odgovara toj vrednosti predmeta spora.

Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor koji se odnosi na nenovčano potraživanje u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužioca nije dozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković