Rev 8201/2024 3.1.1.15; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8201/2024
12.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Damir Perić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate i utvrđenja, odlučujući reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3190/23 od 15.11.2023. godine, u sednici održanoj dana 12.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3190/23 od 15.11.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3190/23 od 15.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 1912/2022 od 05.06.2023. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 1912/2022 od 11.07.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji isplati 1.937.224,94 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, na ime naknade za faktički eksproprisane nepokretnosti – kat.parcelu br. .. površine 25m2 i kat.parcelu br. .. površine 178m2, koje parcele su upisane u List nepokretnosti br. .. k.o. Veternik, a koje predstavljaju deo ulice ...– produžetak ... ulice i ulice ... u Veterniku. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tuženi nosilac javne svojine na faktički eksproprisanim nepokretnostima - kat.parceli br. .. površine 25m2 i kat.parcelu br. .. površine 178m2, koje su upisane u List nepokretnosti br. .. k.o. Veternik, a koje predstavljaju deo ulice ... – produžetak ... ulice i ulice ... u Veterniku, pa se obavezuje tuženi da o svom trošku izvrši pred RGZ – SKN Novi Sad 1 upis prava svog vlasništva – javne svojine na navedenim nepokretnostima, a što je tužilja dužna priznati i trpeti. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime pribavljanja pismene dokumentacije za potrebe postupka isplati 11.695,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 320.629,85 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3190/23 od 15.11.2023. godine stavom prvim izreke, žalba tuženog je delimično usvojena, delimično odbijena i presuda Osnovnog suda u u Novom Sadu P 1912/2022 od 05.06.2023. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 1912/2022 od 11.07.2023. godine preinačena u delu odluke o troškovima parničnog postupka tako što se obaveza tuženog na naknadu troškova postupka tužiocu snižava sa iznosa od 320.629,85 dinara, na iznos od 295.879,85 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate, dok se u preostalom delu prvostepena presuda potvrđuje. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavio reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, posebna revizija tuženog u ovom sporu nije dozvoljena.

U sporovima za isplatu naknade za zemljište koje je bez sprovedenog upravnog postupka (članovi 25-36 Zakona o eksproprijaciji) i postupka određivanja naknade (članovi 56-62 Zakona o eksproprijaciji i članovi 132-140 Zakona o vanparničnom postupku) de facto oduzeto od njegovog vlasnika i privedeno nameni utvrđenoj planskim aktom kao javna površina - ulica, postoji ujednačena praksa sudova po pitanju pasivne legitimacije i visine naknade. Obveznik isplate naknade i pasivno legitimisana u tom sporu je jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji se faktički oduzeto zemljište nalazi, kao titular prava javne svojine na javnoj površini - ulici (koja nije deo auto-puta ili državnog puta I i II reda), kao dobra u opštoj upotrebi u smislu člana 10. stav 2. i 10. Zakona o javnoj svojini, a visina naknade se određuje po tržišnoj vrednosti zemljišta u skladu sa članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju i člana 58. Ustava Republike Srbije.

Iz tih razloga, o posebnoj reviziji tuženog u ovom sporu nije potrebno odlučivati radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Revizija tuženog nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP jer je vrednost predmeta spora od 1.937.224,94 dinara, niža od vrednosti koja je po toj zakonskoj odredbi merodavna za dozvoljenost revizije. Činjenica da je odluka o troškovima postupka pobijanom drugostepenom presudom preinačena ne utiče na dozvoljenost revizije, jer se dozvoljenost revizije ne ceni prema odredbi člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14) odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP.

Zbog toga je na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i član 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković