U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju presudom Osnovnog suda u Boru P2 br. 225/11 od 23.02.2012. godine tužilac kao otac maloletnih tuženih je obavezan da doprinosi njihovom izdržavanju i to tužene mal. BB sa po 20% i mal. VV sa po 15% mesečno od svojih primanja iz radnog odnosa umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. U vreme donošenja presude tužena mal. BB je imala 11 godina, pohađala je četvrti razred osnovne škole, dok je tuženi mal. VV imao 9 godina i pohađao drugi razred osnovne škole. Tužilac je tada bio zaposlen u DD sa zaradom od 96.189,00 dinara, nije imao obavezu izdržavanja drugih lica, dok je majka mal. tuženih bila zaposlena u ĐĐ sa zaradom od 54.649,47 dinara i nije imala obavezu izdržavanja drugih lica. Nakon donošenja presude čija se izmena traži u ovoj parnici, okolnosti su se izmenile tako što tužena mal. BB sada ima 17,5 godina i učenica je trećeg razreda srednje škole, dok tuženi mal. VV ima 15 godina i učenik je prvog razreda srednje škole. Njihove potrebe za ishranom, odećom, obućom, knjigama, školskim priborom, sredstvima za higijenu, razonodu i slično su povećane. Tuženi imaju zdravstvenih tegoba, jer oboje boluju od astme. Okolnosti su se izmenile i na strani tužioca, tako što je zasnovao novu bračnu zajednicu iz koje ima mal. dete starosti 6 godina. Tužilac je sada zaposlen u „EE“ doo na neodređeno vreme sa zaradom od 281.893,57 dinara, dok je njegova sadašnja supruga zaposlena u ŽŽ sa zaradom od 94.361,63-97.801,30 dinara. Majka maloletnih tuženih je zaposlena u ĐĐ sa zaradom od 62.850,30-66.232,70 dinara i nema obavezu izdržavanja drugih lica, ali ima obavezu otplate stambenog kredita čija rata mesečno iznosi oko 9.000,00-10.000,00 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su zaključili da nisu ispunjeni uslovi za izmenu odluke o izdržavanju.

Prema članu 68. stav 1. i 2. Porodičnog zakona pravo i dužnost roditelja je da se staraju o deci, dok prema članu 73. Zakona dete ima pravo na izdržavanje od oba roditelja. Prema članu 160. stav 1. istog Zakona visina izdržavanja određuje se prema potrebama deteta, kao poverioca izdržavanja i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa i o minimalnoj sumi izdržavanja definisanoj članom 160. stav 4. istog Zakona. Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (član 160. stav 2.), dok mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje, sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica i drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (član 160. stav 3.) Prema članu 162. stav 3. istog Zakona ako je poverilac izdržavanja dete, visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj, dužnik izdržavanja. Prema članu 164. Porodičnog zakona visina izdržavanja može se smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom citiranih zakonskih odredbi utvrdili da je došlo do promene okolnosti i na strani poverioca i na strani dužnika izdržavanja u odnosu na vreme donošenja odluke o izdržavanju čija se izmena traži, ali da kvalitet promenjenih okolnosti nije takav da opravdava izmenu postojeće odluke o izdržavanju, jer je obaveza izdržavanja čiju izmenu tužilac traži u ovom sporu u skladu sa njegovim mogućnostima i omogućava maloletnim tuženima takav nivo životnog standarda kakav uživa i tužilac kao dužnik izdržavanja.

Navodi revizije tužioca kojima se ukazuje da je s obzirom na okolnosti neizmenjeni (određeni) novčani iznos previsoko odmeren, odnosno da ne odgovara ukupnim potrebama, kao ni novonastalim okolnostima na strani tužioca koje se odnose pre svega na njegovu mogućnost kao dužnika izdržavanja da doprinosi izdržavanju, nisu osnovani. Ovo iz razloga što imovinske prilike tužioca, njegov životni standard i ostale utvrđene činjenice (zarada koju tužilac sada ostvaruje iznosi 281.893,57 dinara, kao i povećane potrebe maloletnih tuženih koji su stariji i više ne pohađaju osnovnu školu, već srednju školu) ukazuju da je tužilac u mogućnosti da doprinosi izdržavanju maloletne dece sa neizmenjenim iznosom (u visini od 20% odnosno 15% od zarade) koje izdržavanje neće ugroziti njegovu egzistenciju i egzistenciju lica prema kojima ima zakonsku obavezu izdržavanja.

Kako se ni ostalim navodima revizije ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić