Rev 821/2019 3.1.1.17; hipoteka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 821/2019
10.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca ZZ „Zadrugarka“ iz Sombora, čiji je punomoćnik Milica Karanović, advokat iz ..., protiv tuženih AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Branimir Mitrović, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti hipotekarne izjave, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3040/18 od 08.11.2018. godine, u sednici održaoj 10.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3040/18 od 08.11.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Somboru P 28/17 od 28.03.2018. godine, u prvom stavu izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se utvrdi da su ništavi vansudska hipoteka – hipotekarna izjava tuženog AA Ov ../2013 od 22.10.2013. godine, radi obezbeđenja potraživanja tuženog BB u iznosu od 80.000 evra, kao i ugovor o pozajmici koji je osnov nastanka založnog prava, te da navedeni hipoteka i ugovor ne proizvode pravno dejstvo, a da se na osnovu ove presude kod nadležne službe za katastar nepokretnosti izvrši brisanje založnog prava upisanog na osnovu napred navedene hipotekarne izjave na nepokretnostima tuženog AA, iz lista nepokretnosti broj .. KO ..., što su tuženi dužni da trpe i izvrše brisanje u roku od 15 dana, s tim da je u suprotnom tužilac ovlašćen da o trošku tuženih izvrši brisanje navedene hipoteke. U drugom stavu izreke, obavezan je tužilac da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 156.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3040/18 od 08.11.2018. godine, u prvom stavu izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. U drugom stavu izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku, pa je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe nisu učinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac i tuženi AA su 21.11.2012. godine zaključili sporazum o preuzimanju duga SZR „VV“ iz ..., kojim se tuženi obavezao da će, u slučaju da SZR „VV“ ne izmiri dug prema tužiocu u iznosu od 3.635.407,68 dinara, preuzeti dug kao svoj i da će kao fizičko lice izmiriti dug, a da će poverilac i preuzimatelj duga sačiniti i poseban sporazum kojim će precizirati način i ritam otplate duga. Potom je 09.09.2013. godine Osnovnom sudu u Somboru tužilac podneo tužbu sa predlogom za izdavanje privremene mere protiv tuženog AA, radi isplate prema navedenom sporazumu od 21.11.2012. godine. Predmet je dobio oznaku P 1358/13 i dana 22.10.2013. godine doneta je u ovom postupku privremena mera zabrane otuđenja i opterećenja na nepokretnostima u vlasništvu tuženog AA, upisanih u list nepokretnosti .. KO ... – parcele broj .., .., .., .., .., .., .., .., .., .., .., .. i .. . Odlučeno je da će privremena mera trajati do pravnosnažnog okončanja ove parnice i naloženo je RGZ Sombor da po prijemu rešenja upiše zabranu otuđenja i opterećenja na navednim nepokretnostima. Privremena mera je istog dana postala pravnosnažna.

Takođe je istog dana kada je doneta privremena mera, odnosno 22.10.2013. godine, tuženi AA kod Osnovnog suda u Somboru overio hipotekarnu izjavu kojom je dao bezuslovnu saglasnost da se na njegovim nepokretnostima koje su upisane u list nepokretnosti broj .. KO ..., radi obezbeđenja potraživanja na ime primljene pozajmice, upiše izvršna vansudska hipoteka u korist poverioca tuženog BB, kao hipotekarnog poverioca, na iznos potraživanja od 80.000 evra, sa rokom vraćanja od pet godina. Ovom hipotekarnom izjavom tuženi AA se obavezao i da će je predati u RGZ SKN Sombor radi upisa.

Hipotekarna izjava tuženog AA Ov ../2013 od 22.10.2013. godine, upisana je u list nepokretnosti broj .. KO .. kod RGZ SKN Sombor 29.10.2013. godine.

Zatim je doneta presuda zbog propuštanja Osnovnog suda u Somboru P 1358/13 od 28.11.2013. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i tuženi AA je po osnovu duga obavezan da tužiocu isplati 3.635.407,68 dinara, sa označenom kamatom. Postala je pravnosnažna i izvršna 09.01.2014. godine

Upis zabeležbe napred opisane privremene mere zabrana otuđenja i opterećenja je izvršen 29.11.2013. godine.

Pored postojanja potraživanja tužioca prema prvotuženom, a primenom odredaba člana 228. i člana 231. Zakona o parničnom postupku, odnosno primenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da hipotekarna izjava prvotuženog i ugovor o pozajmici zaključen između tuženih nisu ništavi.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je tužbeni zahtev neosnovan, jer je tužilac u toku postupka dokazao jedino postojanje svog potraživanja prema tuženom AA, ali nije predložio dokaze koji bi potvrdili navode o ništavosti hipotekarne izjave i ugovora o pozajmici koji je zaključen između tuženih.

Naime, pravilnom primenom odredaba člana 228. i člana 231. Zakona o parničnom postupku, odnosno primenom pravila o teretu dokazivanja, sudovi su zaključili da nema dokaza o tome da su hipotekarna izjava i ugovor o pozajmici zaključen između tuženih, ništavi.

Odredbom člana 103. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima ništav ako cilj povređenog prava ne upućuje na neku drugu sankciju, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U konkretnom slučaju, tužilac nije predložio dokaze na osnovu kojih bi sud mogao utvrditi da su ništavi hipotekarna izjava i ugovor o pozajmici zaključen između tuženih. Ovo tim pre što je prvo hipotekarna izjava upisana u katastar nepokretnosti (29.10.2013. godine), a posle toga izvršena zabeležba privremene mere zabrana otuđenja i opterećenja (29.11.2013. godine).

Sud je cenio i navode revizije, pa je našao da su isti neosnovani. Ovo stoga što je drugostepeni sud za svoju odluku dao jasne i potpune razloge koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne. Stoga su suprotni revizijski navodi koji predstavljaju ponavljanje navoda isticanih i u žalbi, neosnovani.

Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, doneta je odluka kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić