
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 830/2020
11.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Visoki savet sudstva - Privredni sud u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi novčanog obeštećenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 441/19 od 07.08.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 11.06.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 441/19 od 07.08.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Somboru Gžrr 441/19 od 07.08.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru Prr 471/18 od 12.02.2019. godine, stavom prvim izreke tužbeni zahtev tužilje se delimično usvaja. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime novčanog obeštećenja zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 400 evra sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.02.2019. godine, kao dana presuđenja pa do konačne isplate, u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan isplate. Stavom trećim izreke, tužbeni zahtev tužilje preko dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa od 3.000 evra sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate u dinarskoj protivvrednosti na dan isplate prema srednjem kursu Narodne banke Srbije, kao neosnovan se odbija. Stavom četvrtim izreke obavezana je tužena da tužilji nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti pa do konačne isplate.
Presudom Višeg suda u Somboru Gžrr 441/19 od 07.08.2019. godine žalba tužilje je delimično usvojena pa je presuda Osnovnog suda u Somboru Prr 471/18 od 12.12.2019. godine u delu odluke o troškovima postupka preinačena na taj način što se obavezuje tužena da tužilji, pored iznosa od 13.500,00 dinara, isplati još i iznos od 6.000,00 dinara na način i pod uslovima kao u prvostepenoj odluci, dok se u preostalom pobijanom odbijajućem delu odluke o glavnoj stvari i nepreinačenom delu odluke o troškovima prvostepena presuda potvrđuje, a žalba tužilje odbija. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadom troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila posebnu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odluči primenom člana 404. st.1 ZPP radi usaglašavanja sudske prakse.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku ( Službeni glasnik RS br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilje za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u postupku pred Privrednim sudom u Somboru St 44/2010, a povreda ovog prava tužilji je utvrđena rešenjem Privrednog suda u Somboru St 782/2018 od 28.05.2018. godine. O pravu tužilje na novčano obeštećenje u visini novčanog obeštećenja sudovi su odlučili ceneći odredbe člana 30. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. U reviziji tužilja ukazuje na neujednačenu praksu u pogledu odlučivanja o naknadi na novčano obeštećenje. Međutim u presudi koja je priložena uz reviziju nije reč o indentičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao što je u ovoj parnici, tako da nema potrebe za odlučivanjem o reviziji radi ujednačavanja sudke prakse. Visina novčanog obeštećenja određuje se u svakom konkretnom slučaju prema činjenicama i okolnostima koje su od uticaja za ocenu trajanja suđenja u razumnom roku, tako da nema potrebe za odlučivanjem o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse.
Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj parnici podneta je dana 26.10.2018. godine sa zahtevom za novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Vrednost spora u tužbi je opredeljena u visini od 100.000,00 dinara, dok je podneskom od 21.01.2019.godine tužilja opredelila i postavila tužbeni zahtev u iznosu od 3.000 evra.
Odredbom člana 27. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Sl. glasnik RS“, br. 40/15) propisano je da nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno se primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak (stav 1.) i da revizija nije dozvoljena (stav 3.).
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Imajući u vidu da u postupku po tužbi za novčano obeštećenje revizija nije dozvoljena u smislu člana 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, to je Vrhovni kasacioni sud doneo odluku kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
