
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8527/2022
25.10.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Miroslav Biljanić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi izmene visine rente, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 157/2022 od 23.03.2022. godine, u sednici održanoj 25.10.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 157/2022 od 23.03.2022. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 157/2022 od 23.03.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 969/19 od 23.12.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog izostale zarade za period od 01.03.2019. godine do 30.06.2019. godine isplati ukupno 18.001,56 dinara, u pojedinačno opredeljenim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke, određeno je da se menja presuda Osnovnog suda u Nišu P 3900/2015 od 12.09.2016. godine u pogledu iznosa mesečne rente, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime rente isplaćuje mesečno 11.564,94 dinara, svakog prvog do petog u mesecu, za prethodni mesec, počev od 01.07.2019. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 78.120,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 157/2022 od 23.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s`tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP.
Članom 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna ravizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je zahtev za naknadu štete u vidu povećanja visine rente dosuđene ranijom presudom, a nižestepenim presudama je odlučeno usvajanjem tužbenog zahteva tako što je tužiocu dosuđena materijalna šteta zbog izgubljene zarade za period od 01.03.2019. godine do 30.06.2019. godine i mesečna renta počev od 01.07.2019. godine pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uslovi. Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. ZPP, jer je odluka o osnovanosti tužbenog zahteva u skladu sa postojećom sudskom praksom nižestepenih sudova i revizijskog suda u primeni i tumačenju materijalnog prava – člana 155., 188. stav 2. i 196. Zakona o obligacionim odnosa, kao relevantnog za presuđenje ove pravne stvari. Osim toga, tužena u reviziji nije pružila dokaz o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 29. ZPP, ako se zahtev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vreme od pet godina.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 26.02.2019. godine. Vrednost predmeta spora predstavlja zbir iznosa od 18.001,56 dinara na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade i buduće rente u mesečnom iznosu od 11.564,94 dinara (zbir davanja za vreme od pet godina iznosi 693.896,40 dinara), što čini iznos od 711.897,96 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra na dan podnošenja tužbe, to primenom člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić