Rev 904/2020 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 904/2020
26.02.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Stanimir Radosavljević, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa punomoćnik Miša Đorđević, advokat iz ..., radi izmene odluke o izdržavanju, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 453/19 od 14.11.2019. godine, u sednici održanoj 26.02.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 453/19 od 14.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu P2 139/18 od 25.09.2019. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da na ime svog doprinosa za izdržavanje tužilje plaća mesečno po 8.000 dinara, počev od 03.05.2018. godine, kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće do drugačije odluke suda i to za svaki mesec do petog u mesecu, a zaostale rate izdržavanja isplatiće u jednokratnom iznosu. Stavom drugim izreke odlučeno je da se na ovaj način menja doprinos za izdržavanje tužilje utvrđen pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Pirotu P2 79/17 od 15.'06.2017. godine. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za veće potraživanje od dosuđenih 8.000 dinara do traženih 15.000 dinara. Stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 54.800 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 453/19 od 14.11.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pirotu P2 139/18 od 25.09.2019. godine u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 87/18) i utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi, da je u postupku pred drugostepenim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. stav 1. ZPP, s obzirom da je drugostepeni sud ocenio sve bitne žalbene navode i naveo razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Pirotu P2 79/17 od 15.06.2017. godine, razveden je brak tuženog i majke tužilje, tužilja je poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, a tuženi obavezan da na ime izdržavanja svoje, tada maloletne ćerke rođene ... . godine, plaća iznos od 5.000 dinara mesečno. U vreme donošenja navedene presude, tužilja je bila učenik srednje škole, živela je u očevoj kući i nije imala troškove stanarine i održavanja stana, a sada je student prve godine ... fakulteta u ..., stanuje u studentskom domu i ima troškove smeštaja u domu, kao i troškove za ishranu. Potrebe tužilje utvrđene su u mesečnom iznosu od 26.000 dinara, pri čemu deo svojih potreba ostvaruje i zadovoljava studentskim kreditom u iznosu od 8.400 dinara. Tuženi nije u radnom odnosu, živi u kući na kojoj je suvlasnik sa majkom, ali ne plaća troškove održavanja domaćinstva, već to čini njegova majka koja je penzioner. Ocenom nalaza i mišljenja veštaka medicinske struke, utvrđeno je da tuženi boluje od diskus-hernije i oboljenja spondilolisteza (klizanja jednog pršljena preko drugog) zbog čega ima izmenjenu radnu sposobnost, odnosno zbog zdravstvenih problema ne može da radi poslove koji zahtevaju saginjanje, kao što su čišćenje snega, kopanje i ponovljeno podizanje sa poda. Tuženi bi mogao da obavlja i ove poslove, ali ne više od 30 % radnog vremena, bez rizika za pogoršanje zdravstvenog stanja i bez uvođenja u stanje invalidnosti. Zbog bolesti od kojih boluje, ograničen je u obavljanju fizičkih poslova, a može obavljati sve intelektualne poslove, kao i poslove koji se obaljaju sedeći, stojeći ili hodajući. Majka tužilje je u vreme donošenja prethodne odluke bila u radnom odnosu u ... u ... i imala je registrovanu ... radnju, ali je u toku ovog postupka raskinula radni odnos u ..., a ... radnja je prestala sa radom, preselila se u ..., gde sada živi u iznajmljenom stanu i radi kod privatnika bez registrovanog radnog odnosa i ostvaruje mesečnu zaradu od 28.000 dinara. Roditelji tužilje nemaju obavezu izdržavanja prema drugim licima.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, zaključujući da su ispunjeni uslovi za izmenu odluke o visini izdržavanja, obavezujući tuženog da plaća svoj doprinos za izdržavanje tužilje, kao punoletnog deteta na redovnom školovanju, u mesečnom iznosu od 8.000 dinara.

Prema članu 164. Porodičnog zakona visina izdržavanja može se smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Izdržavanje punoletnog deteta ostvaruje se pod određenim uslovima. Prema članu 155. Porodičnog zakona, pravo na izdržavanje od roditelja ima punoletno dete koje je nesposobno za rad, dok takvo stanje traje, pod uslovom da nema dovoljno sredstava za izdržavanje (stav 1.) i punoletno dete koje se redovno školuje najkasnije do navršene 26 godine života, srazmerno mogućnostima roditelja (stav 2.). Navedeni uslovi za izdržavanje punoletnog deteta ograničeni su pravnim standardom očigledne nepravde, s obzirom da je stavom četvrtim navedene zakonske odredbe, predviđeno da punoletno dete nema pravo na izdržavanje ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje (i druge krvne srodnike iz stava 3. tog člana).

Kriterijumi za određivanje izdržavanja propisani su članom 160. Porodičnog zakona, prema kome se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1.). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2.), a mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanja zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveza da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3.).

Prilikom odlučivanja o zahtevu tužilje za izmenu odluke o visini izdržavanja, nižestepeni sudovi su imajući u vidu sve okolnsti konkretnog slučaja pravilno zaključili da su se promenile okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka o izdržavanju, tada maloletne tužilje. Tužilja je postala punoletna i upisala je fakultet, čime su njene potrebe povećane. Takođe su pravilno ocenili lične, porodične i imovinske prilike tuženog, imajući u vidu njegovu životnu dob, kvalifikaciju (... inženjer) i radno iskustvo, koji omogućavaju zaposlenje, kao i činjenicu da je suvlasnik kuće u kojoj stanuje, da ne plaća troškove održavanja domaćinstva, već da to čini njegova majka, koja je penzioner. Tuženi nije u radnom odnosu i zbog zdravstvenih problema je ograničeno radno sposoban, ali nema potpuni gubitak radne sposobnosti, pa postoji mogućnost da obavljanjem poslova u okviru svoje radne sposobnosti ostvari prihode, pri čemu učestvovanje u izdržavanju tužilje iznosom od 8.000 dinara mesečno, neće ugroziti njegovu egzistenciju, budući da nema obavezu izdržavanja prema drugim licima.

Imajući u vidu da je tužilja u školskoj 2018/2019. godini upisala prvu godinu ... fakulteta u ..., kao student čije se obrazovanje finansira iz budžeta, da živi u studentskom domu i ima izdatke za zadovoljavanje svakodnevnih i uobičajenih potreba za ishranom, higijenom, odevanjem, nabavkom udžbenika i slično, pravilno su utvrđene njene potrebe u mesečnom iznosu od 26.000 dinara, pri čemu će deo svojih potreba zadovoljiti studentskim kreditom u iznosu od 8.400 dinara, a deo i doprinosom majke, koja takođe ima zakonsku obavezu izdržavanja tužilje, imajući u vidu da je zaposlena i ostvaruje zaradu od 28.000 dinara mesečno, da nema zdravstvenih problema, radno je sposobna i nema obavezu izdržavanja prema drugim licima.

Smisao odredaba člana 155. Porodičnog zakona, koje se odnose na uslove za izdržavanje punoletnog deteta na redovnom školovanju, je da su roditelji u obavezi da se staraju o školovanju i stručnom usavršavanju svoje punoletne dece, u meri u kojoj im po redovnom toku stvari to omogućavaju životne i materijalne mogućnosti. U konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi dovele do zaključka da je egzistencija tuženog ugrožena, jer osnovne stambene i neophodne životne potrebe ostvaruje u domaćinstvu sa majkom, u kući na kojoj je suvlasnik, pri čemu nema obavezu izdržavanja prema drugim licima. Navodima u toku parnice i sadržinom revizije, tuženi nije doveo u sumnju zaključak sudova, da je dosuđeni doprinos za izdržavanje tužilje u srazmeri sa njegovim mogućnostima, kao roditelja. Zbog toga su neosnovani revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava iz člana 155. stav 4. Porodičnog zakona, pozivanjem na nemogućnost zadovoljavanja sopstvenih egzistencijalnih potreba i ukazivanjem da odluka o izdržavanju predstavlja očiglednu nepravdu za tuženog kao roditelja.

Pretežni deo navoda tuženog u reviziji odnosi se posredno ili neposredno na činjenično stanje koje on smatra bitnim, a koje po njegovom mišljenju nije pravilno ili potpuno utvrđeno u sprovedenom postupku. Ti navodi revizije ne mogu biti dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP, ni sa izuzetkom da se u smislu člana 403. stav 2. ovog zakona radi o reviziji izjavljenoj u porodičnom sporu za izdržavanje. Činjenični navodi tuženog ne dovode u sumnju pravilnost primenjenog materijalnog prava sadržanog u odredbama Porodičnog zakona koje su nižestepeni sudovi pravilno primenili, nalazeći da je dosuđena visina izdržavanja srazmerna mogućnostima tuženog i da će uz doprinos majke biti zadovoljene potrebe tužilje, shodno njenom uzrastu i stepenu školovanja.

Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka primenom člana 207. Porodičnog zakona u vezi članova 153. i 154. ZPP.

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić