
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9593/2025
11.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Irene Vuković, Branislava Bosiljkovića i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Visoki savet sudstva, Privredni suda u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 563/23 od 10.04.2025. godine, u sednici održanoj 11.09.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 563/23 od 10.04.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gžrr1 563/23 od 10.04.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu Prr1 64/21 od 22.06.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe prema podnesku tužilje od 15.11.2022. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati 25.231,99 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 10.06.2021. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice iz stava drugog izreke za period od 30.06.2013. do 10.06.2021. godine. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi parnične troškove od 90.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gžrr1 563/23 od 10.04.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe parničnih stranaka i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu četvrtom izreke, tako što je tužena obavezana da tužilji naknadi parnične troškove od 102.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja izvršnosti odluke do isplate. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, ili ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Pobijanom presudom odlučeno je o odgovornosti države za štetu zbog izostalog namirenja potraživanja tužilje iz radnog odnosa u postupku stečaja nad njenim poslodavcem „Jugobankom“ ad Beograd, koja je poslovala pretežno državnim kapitalom, pri čemu je povreda prava tužilje na suđenje u razumnom roku u postupku stečaja utvrđena pravnosnažnim rešenjem nadležnog suda od 22.12.2020. godine.
Imajući u vidu sadržinu pružene zaštite, činjenicu da je tužilja u toku postupka zahtevala isplatu naknade imovinske štete opredeljene u skladu sa izveštajem stečajnog upravnika o visini i strukturi nenaplaćenih potraživanja nastalih iz radnog odnosa, koje potraživanje je priznato u stečajnom postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane presude nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da ne postoji ni jedan od zakonom predviđenih razloga za odlučivanje o posebnoj reviziji. Pobijana odluka je zasnovana na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava i u skladu je sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, prema kojem Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno o stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku.
Navodi posebne revizije tužene o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka i navodi kojim se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu razmatrani, jer je razlog za izjavljivanje posebne revizije zakonom ograničen samo na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 404. stav. 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije kao redovne u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da su sporovi male vrednosti oni u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda u sporovima male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 08.06.2021. godine, vrednost predmeta spora po odredbama člana 28. ZPP je 25.231,99 dinara i postupak je sproveden po pravilima o sporovima male vrednosti.
Iz navedenih razloga revizija nije dozvoljena, pa je Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
