Rev 9664/2025 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9664/2025
07.05.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Branislava Bosiljkovića i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB, VV i GG, svi iz ..., koje zastupa punomoćnik Sonja Hadži-Borjanović, advokat iz ..., protiv tuženog Kliničkog centra Vojvodine, Klinike za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju i Klinike za urologiju, koga zastupa punomoćnik Milena Ivošević, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2794/24 od 05.02.2025. godine, u sednici održanoj 07.05.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2794/24 od 05.02.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2794/24 od 05.02.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 3916/22 od 28.05.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se obaveže tuženi da im na ime naknade štete isplati i to: tužilji AA na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni duševni bol zbog gubitka bliskog srodnika – supruga, iznos od 500.000,0 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, na ime naknade materijalne štete ukupan iznos od 798.280,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 188.360,00 dinara počev od 22.06.2016. godine, na iznos od 40.800,00 dinara počev od 23.06.2016. godine, na iznos od 124.000,00 dinara počev od 03.05.2017. godine, na iznos od 145.000,00 dinara počev od 27.06.2016. godine, na iznos od 300.120,00 dinara počev od 12.06.2017. godine pa do isplate, a tužiocima BB, VV, GG, na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog gubitka bliskog srodnika – oca, iznos od po 500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, kao i da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezani su tužioci da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 447.645,07 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti pa do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za oslobeđenje od plaćanja sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2794/24 od 05.02.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, blagovremenu reviziju izjavili su tužioci zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, te način presuđenja i razloge nižestepenih sudova, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nižestepeni sudovi su o zahtevu tužilaca odlučili na osnovu konkretne činjenične podloge od značaja za ocenu osnovanosti njihovih zahteva. Kod činjenice da u postupku nije utvrđeno da je smrt sada pok. DD nastupila kao posledica nesavesnog lečenja kod tuženog, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica, kao i materijalne štete tužilji na ime troškova sahrane pok. DD. U reviziji tužioci osporavaju utvrđeno činjenično stanje što ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog po članu 407. stav 2. ZPP, dok bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju, ne predstavljaju razlog za izjavljivanje posebne revizije.

Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 26.06.2019. godine. Tužilja AA presudu pobija u delu čija je vrednost 1.298.200,00 dinara, dok ostali tužioci pobijaju presudu u delu čija je vrednost za svakog od njih 500.000,00 dinara.

Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković