Rev1 22/2023 3.19.1.25.1.3; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev1 22/2023
20.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz mesta ..., čiji je punomoćnik Miloljub Jovičić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektora za vanredne situacije Čačak, Odeljenje u Guči, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi duga, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 531/18 od 17.05.2018. godine, u sednici održanoj 20.03.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 531/18 od 17.05.2018. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 531/18 od 17.05.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P1 156/17 od 27.10.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor apsolutne nendležnosti suda i stvarne nenadležnosti suda istaknut od strane tužene, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da na ime tužioca Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Čačak, uplati zakonom predviđene doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, po stopi važećoj na dan uplate, a na osnovu zarade po osnovu neredovnosti u radu - prekovremenog rada, rada noću, rada u dane državnih i verskih praznika i po osnovu pasivnosti, dosuđenih tužiocu na osnovu presude Osnovnog suda u Ivanjici P1 18108/10 od 28.10.2015. godine, počev od oktobra 2007. godine zaključno sa septembrom 2010. godine, na novčane osnovice navedene u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 24.800,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti do isplate.

Apelacioni sud u Kragujevcu je presudom Gž1 531/18 od 17.05.2018. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužioca i žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca da se obaveže tužena da mu isplati troškove žalbenog postupka.

Rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2694/18 od 15.11.2018. godine, stavom prvim izreke, prihvaćeno je odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 531/18 od 17.05.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj. Stavom drugim izreke, ukinuta je presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 531/18 od 17.05.2018. godine i presuda Osnovnog suda u Ivanjici P1 156/17 od 27.10.2017. godine i odbačena tužba.

Odlukom Ustavnog suda Už 2990/19 od 13.04.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojena je ustavna žalba tužioca i utvrđeno da je rešenjem Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2694/18 od 15.11.2018. godine, podnosiocu ustavne žalbe povređeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom člana 32. stav 1. Ustava Republike Srbije. Stavom drugim izreke, poništeno je rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2694/18 od 15.11.2018. godine i određeno da isti sud donese novu odluku o reviziji tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 531/18 od 17.05.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi potrebe novog tumačenja prava.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.

Predmet tražene pravne zaštite je uplata, od strane tužene na ime tužioca, zakonom predviđenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za dodatak na platu po osnovu noćnog rada, rada u vreme držanih i verskih praznika i prekovremenog rada u periodu od 01.10.2007. godine do 30.09.2010. godine, a pobijana odluka zasnovana je na pravilnoj primeni relevatnog materijalnog prava sadržanog u odredbama članova 2, 4. i 51. stav 1. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje („Službeni glasnik RS“, br. 84/04... 7/09) u vezi odredbe člana 105. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 i 61/05), u vezi člana 2. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika („Službeni glasnik RS“, br. 62/06... 99/10), pa nije potrebno novo tumačenje prava. U pogledu sudske nadležnosti za odlučivanju o samostalnom zahtevu zaposlenog za uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, pobijana odluka ne odstupa od pravnog stava Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 12.03.2019. godine, usvojenog u vršenju nadležnosti tog suda predviđene članom 31. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/08, 104/09), kojim praksa redovnih sudova, po tom pitanju, uklađena sa pravnim stavom Ustavnog suda izraženim u odluci Už 14985/2018 od 26.12.2022. godine.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je u odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužene, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Parnični postupak za uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje zaposlenog je poseban postupak iz radnih odnosa. Prema odredbi člana 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa, kakav je i spor za uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, o dozvoljenosti revizije odlučuje se kao u imovinskopravnim sporovima, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje tužilac je podneo 27.06.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 28.056,02 dinara, a taj iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, koji je merodavan za dozvoljenost revizije po članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković