Rev2 1073/2025 3.19.1.26.1.4; Posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1073/2025
14.04.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Jelice Bojanić Kerkez, Marine Milanović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji su zajednički punomoćnici Aleksandar Marinković, advokat iz ..., Dejan Antelj i Milan Petrović, advokati iz ..., protiv tuženog „Elektroprivreda Srbije“ a.d. Beograd, radi utvrđenja ništavosti odredbe aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3098/24 od 31.10.2024. godine, u sednici održanoj 14.04.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3098/24 od 31.10.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3098/24 od 31.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 581/21 od 05.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa ugovora o radu broj .. od 03.02.2015. godine, zaključenog između tužilje i privrednog društva „Rudarski basen Kolubara“ d.o.o. Lazarevac, kao pravnog prethodnika tuženog a.d. “Elektroprivreda Srbije“ Beograd, u delu u kome je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1.885, zbog povrede prava na jednaku zaradu, za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje BB da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa ugovora o radu broj .. od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužilje i privrednog društva „Rudarski basen Kolubara“ d.o.o. Lazarevac, kao pravnog prethodnika tuženog a.d. “Elektroprivreda Srbije“ Beograd, u delu u kome je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 1.828, zbog povrede prava na jednaku zaradu, za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca VV da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa ugovora o radu broj .. od 06.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i privrednog društva „Rudarski basen Kolubara“ d.o.o. Lazarevac, kao pravnog prethodnika tuženog a.d. “Elektroprivreda Srbije“ Beograd, u delu u kome je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.407, zbog povrede prava na jednaku zaradu, za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca GG da se utvrdi da je ništava odredba člana 4. Aneksa ugovora o radu broj .. od 05.02.2015. godine, zaključenog između tužioca i privrednog društva „Rudarski basen Kolubara“ d.o.o. Lazarevac, kao pravnog prethodnika tuženog a.d.“Elektroprivreda Srbije“ Beograd, u delu u kome je navedeno da se osnovna zarada zaposlenog određuje na osnovu koeficijenta posla od 2.159, zbog povrede prava na jednaku zaradu, za isti rad i rad iste vrednosti i zbog povrede zabrane diskriminacije. Stavom petim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3098/24 od 31.10.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 581/21 od 05.03.2024. godine i odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su pozivom na član 404. ZPP, blagovremeno izjavili reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je dao odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20,10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). U stavu 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Pobijana odluka u skladu je sa formiranom praksom Vrhovnog suda po kojoj osporene odredbe Aneksa ugovora o radu nisu ništave, pošto su koeficijenti poslova utvrđeni u skladu sa opšim aktima poslodavca - Odlukom o izmenama i dopunama Odluke o organizaciji i sistematizaciji poslova od 16.01.2015. godine, nakon čega je došlo do promene elemenata za utvrđivanje osnovne zarade Odlukom o izmenama Odluke o koeficijentima poslova od 30.01.2015. godine. Tužioci su ponude poslodavca za zaključenje Aneksa, koje imaju osnov u ovim opštim aktima prihvatili, pa kako su Aneksi ugovora o radu zaključeni pre 07.02.2015. godine kada je stupio na snagu Posebni kolektivni ugovor za Elektroprivredu Srbije, nema mesta retroaktivnoj primeni odredbi tog Kolektivnog ugovora.

Iz navedenih razloga, odluka u stavu prvom izreke doneta je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu članu 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Odredbama Glave XXIX ZPP propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnog odnosa, dok se ostale odredbe ZPP primenjuju kada odredbama ove Glave nije drugačije određeno.

U parnicama iz radnih odnosa, odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Spor za utvrđenje ništavosti odredbe Aneksa ugovora o radu kojim je predviđena visina zarade jeste spor iz radnog odnosa, ali nije spor o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa da bi se o dozovljenosti revizije odlučivalo primenom navedene zakonske odredbe. Redovna revizija nije dozvoljena ni po imovinskom cenzusu propisanom u članu 403. stav 3. ZPP. S toga, po oceni Vrhovnog suda revizija tužilaca nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković