Rev2 1079/2021 3.5.15.4.7; odbijanje zaključka aneksa ugovora o radu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1079/2021
25.08.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nemanja Tešović advokat iz ..., protiv tuženog Građevinskog preduzeća „BB“ DOO Novi Sad, čiji je punomoćnik Miodrag Vojnović advokat iz ..., radi utvrđenja, naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3691/20 od 25.01.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 25.08.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3691/20 od 25.01.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1297/2020 od 09.10.2020. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe izvršeno podneskom tužioca od 01.09.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbačena je kao neblagovremena tužba u delu tužbenog zahteva kojim je tužilac tražio da se poništi kao nezakonit aneks br. 1 od 15.11.2018. godine ugovora o radu br. ../2016 od 30.05.2017. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu od 10.12.2018. godine, obaveže tuženi na isplatu ukupnog iznosa od 328.311,52 dinara na ime nankade štete (u skladu sa odredbom člana 191. stav 5. Zakona o radu) sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do dana isplate, isplati na ime izgubljene zarade za period od 10.12.2018. godine do 31.07.2019. godine novčane iznose navedene u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate, kao i sve zaostale zarade počev od 01.08.2019. godine do dana presuđenja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospelosti do dana isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da naknadi tuženom parnične troškove u iznosu od 32.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate u roku od osam dana. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tuženog za traženu zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove postupka od dana pravnosnažnosti do dana izvršnosti presude. Stavom šestim izreke, tužilac je oslobođen obaveze plaćanja troškova sudskih taksi.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3691/20 od 25.01.2021. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1279/20 od 09.10.2020. godine u delu kojim je odbačena tužba, odbijajućem delu odluke o tužbenom zahtevu i delu kojim je usvojen zahtev tuženog za naknadu troškova postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiočeva revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijskim navodima da pobijana drugostepena presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama i da postoji protivrečnost između datih razloga i isprava, iskaza i izvedenih dokaza ukazuje se na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz tačke 12. stava 2. navedenog člana koja nije zakonski razlog za ovaj pravni lek (član 407. stav 1. tačka 2. ZPP). Nisu osnovani navodi revidenta o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 8. ZPP, učinjenoj u drugostepenom postupku.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, ugovorom o radu od 30.05.2017. godine tužilac je raspoređen na poslove vozača cisterne za gorivo i betonske pumpe VI u organizacionoj celini „Služba mehanizacije“, predviđeno Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog od 10.10.2016. godine. Za označeno radno mesto traži se III stepen stručne spreme - KV, srednja stručna sprema saobraćajnog smera, radno iskustvo od pet godina, vozačka dozvola „B, C, D i E“ kategorije i ADR sertifikat (koji tužilac ne poseduje). Tuženi je 19.11.2018. godine dostavio tužiocu ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu od 30.05.2017. godine kojim ga premešta na radno mesto vozača u istoj službi zbog potrebe procesa i organizacije rada jer, je u periodu od avgusta do oktobra 2018. godine došlo do fluktuacije zaposlenih usled čega je nastala potreba za povećanjem broja izvršilaca na radnom mestu vozača. Uz ponudu tužiocu je dostavljen primerak aneksa ugovora o radu i ostavljen mu rok od osam radnih dana za izjašnjenje, uz upozorenje da će se smatrati da je ponudu odbio ako se o njoj ne izjasni u navedenom roku i da mu se zato može otkazati ugovor o radu u skladu sa članom 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu. Za radno mesto vozača na koje se tužilac premešta ponuđenim aneksom ugovora o radu potreban je III stepen stručne spreme - KV, srednja stručna sprema saobraćajnog smera, radno iskustvo u trajanju od pet godina i vozačka dozvola „B, C, D i E“ kategorije. Tužilac nije potpisao aneks ugovora o radu zbog čega je tuženi 10.12.2018. godine doneo rešenje o otkazu ugovora o radu.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su u ovom sporu pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 179. stav 5. Zakona o radu propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca, i to ako odbije zaključenje aneksa ugovora o radu u smislu člana 171. stav 1. tačke 1-5 tog zakona (tačka 2).

U konkretnom slučaju, tužiocu je ponuđeno zaključenje aneksa ugovora o radu iz razloga predviđenog članom 171. stav 1. tačka 1. Zakona o radu jer je zbog fluktuacije zaposlenih u periodu pre ponude učinjene tužiocu nastala potreba za povećanjem broja izvršilaca na radnom mestu na koje se tužilac premešta (razlog koji je tužilac u podnesku od 05.07.2019. godine učinio nespornim). Uz aneks ugovora o radu tužiocu je dostavljeno obaveštenje, sačinjeno u skladu sa članom 172. stav 1. Zakona o radu, a tužilac se ponuđenim aneksom raspoređuje na druge odgovarajuće poslove u smislu člana 171. stav 2. tog zakona. Tužilac nije u ostavljenom roku potpisao aneks ugovora o radu, zbog čega su bili ispunjeni uslovi da mu se otkaže ugovor o radu iz razloga predviđenog citiranom zakonskom odredbom.

Po oceni Vrhovni kasacioni sud, navodima revizije neosnovano se osporava pravilnost primenjenog materijalnog prava. Odredba člana 172. stav 1. Zakona o radu obavezuje poslodavca da uz aneks ugovora o radu dostavi pismeno obaveštenje sa sadržinom propisanom u navedenoj odredbi. Tuženi je po ovoj odredbi postupio. Revident smatra da je pobijano rešenje nezakonito jer nije udovoljeno njegovom zahtevu za dostavu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova. Ovaj navod tužilac je isticao i u žalbi i o istom se drugostepeni sud izjasnio u obrazloženju donete presude, a razloge drugostepenog suda u pogledu tog navoda žalbe prihvata i revizijski sud.

Sa svega navedenog, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić