
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1230/2026
10.06.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, obojica iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Stana Đekić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – MUP, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1114/23 od 16.03.2023. godine, u sednici održanoj 10.06.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1114/23 od 16.03.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1114/23 od 16.03.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1114/23 od 16.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3662/18 od 01.06.2021. godine, kojim je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, za period 08.01.2016. godine do 25.04.2018. godine isplati za svakog tužioca zasebno pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom bliže kao u tom stavu, te je obavezana tužena da tužiocima isplati troškove parničnog postupka od 406.090,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbe člana 146. stav 1. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“ br.92/11, 64/15), člana 184. stav 1. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“ br.6/16..87/18) usvojen je tužbeni zahtev za naknadu štete zbog izgubljene zarade za period od 08.01.2016. godine do 25.04.2018. godine, s obzirom da su tužioci bili u radnom odnosu kod tužene sve do donošenja rešenja od 07.09.2018. godine, po kojima je tužiocima prestao radni odnos 25.04.2018. godine, pa im za potraživani period pripada naknada štete u visini izgubljene zarade koju bi tužioci ostvarili u potraživanom periodu.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st.1.i 3.)
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 28.11.2018. godine, a najviša vrednost predmeta spora je 1.780.590,60 dinara. Tužioci su obični suparničari pa se vrednost predmeta spora pobijanog dela radi ocene dozvoljenosti revizije ceni prema visini novčanog potraživanja svakog tužioca zasebno. Kako vrednost predmeta spora u odnosu na pobijani deo pravnosnažne presude svakog od tužioca ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
