
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1231/2026
28.05.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Protić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva zdravlja RS, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, Kancelarija u Vranju, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 896/26 od 19.03.2026. godine, u sednici održanoj 28.05.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 896/26 od 19.03.2026. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 896/26 od 19.03.2026. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 589/25 od 03.02.2026. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je obavezana tužena da tužilji na ime duga po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 3545/17 od 21.06.2017. godine plati novčane iznose bliže opisane u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, na ime troškova izvršenja nastalih pred izvršiteljem po zaključku II 3183/17 od 19.07.2017. godine iznos od 10.468,00 dinara i na ime troškova po rešenju o izvršenju II 3545/17 od 21.06.2017. godine iznos od 6.970,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 48.888,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 896/26 od 19.03.2026. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, niti potreba novog tumačenja prava, kao ni da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana. Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu tužilje kojim je tražila da se tužena obaveže, kao solidarni dužnik - osnivač Zdravstvenog centra Vranje, da tužilji solidarno isplati na ime duga po rešenju o izvršenju Osnovnog suda u Vranju II 3545/17 od 21.06.2017. godine plati novčane iznose bliže opisane u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, na ime troškova izvršenja nastalih pred izvršiteljem po zaključku II 3183/17 od 19.07.2017. godine iznos od 10.468,00 dinara i na ime troškova po rešenju o izvršenju II 3545/17 od 21.06.2017. godine iznos od 6.970,00 dinara. O ovom pravu tužilje, kao i o istaknutom prigovoru zastarelosti potraživanja, sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim pravnim osnovom. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova nisu u suprotnosti sa tumačenjem materijalnog prava u pogledu solidarne odgovornosti Republike Srbije, kao osnivača tužiljinog dužnika (Zdravstveni centar Vranje) koji se pretežno finansira iz ustupljenih javnih prihoda, u smislu odredbe člana 14. stav 3. Zakona o stečaju. U pobijanoj drugostepenoj odluci izražen je pravni stav da solidarna odgovornost osnivača za obaveze pravnog lica čiji je on osnivač, postoji i u slučaju ispunjenosti materijalno- pravnih uslova za otvaranje stečajnog postupka, a nad pravnim licem se ne može po zakonu sporvesti stečajni postupkak, zbog čega postoji solidarna odgovornost njegovog osnivača za obaveze tog pravnog lica. Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 26.09.2025. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 41.088,80 dinara. Ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
