
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1262/2025
17.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Predrag Stefanović iz ..., protiv tuženog Elektronski fakultet u Nišu, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3359/24 od 18.12.2024. godine, u sednici održanoj 17.12.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3359/24 od 18.12.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3359/24 od 18.12.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3440/23 od 08.07.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da sud obaveže tuženog da mu na ime naknade štete isplati iznos od 1.495.491,94 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 17.08.2024. godine do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 455.937,50 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3359/24 od 18.12.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Nišu P1 3440/23 od 08.07.2024. godine.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.
Tuženi je dostavio odgovor na reviziju.
Prema odredbi člana 404. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). U drugom stavu istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/2011 ...10/23), Vrhovni sud je odlučio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. ovog člana. Predmet pravne zaštite u ovoj pravnoj stvari je naknada štete zbog nezaključivanja ugovora o radu između tužioca i tuženog a nakon donošenja odluke Senata Univerziteta u Nišu SANU br. ... od 12.09.2026. godine, a vezano za produženje radnog odnosa nastavnika – tužiocu za školsku 2016-2017. godinu. Do zaključenja ugovora nije došlo jer se ni sam tužilac nije interesovao i javljao da zaključi ugovor o produženju rada a nakon sticanja uslova za penziju, pa shodno tome je pravilno zaključio da tužilac nema pravo na naknadu štete za taj period – razlika između zarade koju bi ostvario i primanja koja je imao u tom periodu. Pobijana presuda ne odstupa od sudske prakse u pogledu isplate razlike između penzije i primanja koja bi tužilac ostvario da je bio u radnom odnosu i da je zaključio ugovor, Tužilac se poziva na presudu Vrhovnog kasacionog suda ali ista nije zasnovana na istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao što je u ovom slučaju. Tužilac nezaključenjem ugovora nije stekao pravni osnov za isplatu tražene razlike. Stoga ne postoji potreba za usaglašavanjem sudske prakse niti za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ni pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba za novim tumačenjem prava.
Shodno tome je odlučeno kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. ZPP.
Ispitujući dozovljenost revizije tužioca u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena, ako je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3. ZPP).
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje. Pravno dejstvo ove posebne norme isključuje primenu opšteg pravila o dozvoljenosti revizije zbog preinačene prvostepene presude, u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačke 2. ZPP, imajući u vidu da predmet spora nije zasnivanje, postojanje niti prestanak radnog odnosa.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 05.02.2019. godine. Vrednost spora u tužbi je opredeljena na 1.495.491,94 dinara, pa kako vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to proizlazi da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Sud nije tuženom priznao troškove odgovora na reviziju jer isti po zakonu nije obavezan.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
