Rev2 1277/2021 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije; 3.5.14; izmena ugovora o radu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1277/2021
26.08.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Papulić advokat iz ..., protiv tuženog Društva za istraživanje, proizvodnju, preradu, distribuciju i promet nafte i naftnih derivata i istraživanje i proizvodnju prirodnog gasa – „Naftna industrija Srbije“ a.d. Novi Sad, sa sedištem u Novom Sadu, koga zastupa Branislav Grujić, advokat iz ..., radi poništaja aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1486/18 od 29.01.2021. godine, u sednici veća održanoj 26.08.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1486/18 od 29.01.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1486/18 od 29.01.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 216/17 od 18.01.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan osnovni tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav Aneks broj 15 ugovora o radu broj .. od 28.06.2006. godine, broj .., zaključen 05.05.2014. godine, u skladu sa kojim je tužilac premešten na radno mesto „referent u službi ... (šifra ..)“, Odeljenje za digitalizaciju arhive, Služba za digitalizaciju arhive, Direkcija za upravljanje dokumentima, Funkcija za organizaciona pitanja, i u skladu sa kojim je tužiocu utvrđen novčani iznos osnovne mesečne bruto 1 zarade za puno radno vreme i standardni radni učinak u fiksnom iznosu od 47.000,00 dinara, kao i zahtev kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom drugim izreke, odbijen kao neosnovan eventualni tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je ništav član 3. Aneksa broj 15 ugovora o radu broj .. od 28.06.2006. godine, broj .., zaključen 05.05.2014. godine, kojim je tužiocu utvrđen novčani iznos osnovne mesečne bruto 1 zarade za puno radno vreme i standardni radni učinak u fiksnom iznosu od 47.000,00 dinara, kao i zahtev za naknadu troškova parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1486/18 od 29.01.2021. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Pančevu P1 216/17 od 18.01.2018. godine u stavu prvom izreke, tako što je usvojen tužbeni zahtev i utvrđeno je da je ništav Aneks broj 15 ugovora o radu broj .. od 28.06.2006. godine, broj .., zaključen 05.05.2014. godine, u skladu sa kojim je tužilac premešten na radno mesto „referent u službi ... (šifra ...)“, Odeljenje za digitalizaciju arhive, Služba za digitalizaciju arhive, Direkcija za upravljanje dokumentima, Funkcija za organizaciona pitanja i u skladu sa kojim je tužiocu utvrđen novčani iznos mesečne bruto zarade za puno radno vreme i standardni radni učinak u fiksnom iznosu od 47.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u preostalom delu stava prvog izreke i u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 336.800,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 33.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku i člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/2013 - US, 74/2013-US, 55/2014 i 87/2018, u daljem tekstu ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP u ovom slučaju nisu ispunjeni. U odnosu na posebnu reviziju tuženog, kojom se pobija pravnosnažna odluka u pogledu ocene zakonitosti aneksa ugovora o radu, ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa, u interesu ravnopravnosti građana, ili ujednačenjem sudske prakse u pogledu primene člana 171. stav 1. tačka 1. i 5. i člana 172. Zakona o radu, koji se odnose na obaveze poslodavca u postupku raspoređivanja zaposlenog i davanja ponude za zaključenje aneksa ugovora o radu.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. u vezi člana 441. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.

Tužilac je tužbu u ovoj pravnoj stvari podneo dana 28.07.2014. godine. Tužbeni zahtev se odnosi na poništaj aneksa ugovora o radu kojim je tužilac premešten na drugo radno mesto.

Prema članu 441. ZPP, revizija je dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa.

Odredbama glave XXIX Zakona o parničnom postupku, propisana su posebna pravila za postupak u parnicama iz radnih odnosa, dok se ostale odredbe ZPP primenjuju kada odredbama ove glave nije drugačije određeno.

U ovom radnom sporu, pobijano rešenje se ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa u smislu člana 441. ZPP, iz kog razloga revizija tuženog nije dozvoljena. Pravno dejstvo ove norme isključuje primenu opšteg pravila o dozvoljenosti revizije zbog preinačenja prvostepene presude iz člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić