
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1284/2025
24.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladisave Milićević, Tatjane Miljuš i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Igor Janjić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koga zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3533/24 od 23.12.2024. godine, u sednici održanoj 24.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o revizija tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3533/24 od 23.12.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3533/24 od 23.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P1 71/24 od 12.09.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog povređivanja na radu isplati i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 144.000,00 dinara, za pretrpljeni strah iznos od 120.000,00 dinara i na ime pretrpenih duševnih bolova zbog umanjenja opšte životne aktivnosti iznos od 144.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 12.09.2024. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 245.750,00 dinara tako što će na iznos od 205.750,00 dinara zakonska zatezna kamata teći počev od izvršnosti odluke do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3533/24 od 23.12.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Članom 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O osnovanosti zahteva za naknadu nematerijalne štete odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se objektivne odgovornosti i primene članova 154., 173., 174., 177. i 192. Zakona o obligacionim odnosima i člana 164. Zakona o radu, a kod utvrđenja da je tužilac kao zaposleni kod tužene pretrpeo povredu na radu kada je obavljao svoju službenu dužnost i da za nastalu štetu postoji isključiva odgovornost tužioca. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje), zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično - pravnoj situaciji. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih odnosa. Međutim, odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je u parnicama iz radnih odnosa revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 21.12.2022. godine. U tužbi je bila označena vrednost predmeta spora na 100.000,00 dinara. Podneskom od 05.06.2023.godine, tužilac je objektivno preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahteva na ukupan iznos od 760.000,00 dinara. Na ročištu 30.07.2024. godine, tužilac je smanjio visinu tužbenog zahteva na iznos od 408.000,00 dinara. Ovaj iznos očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
U konkretnom slučaju ne radi se o parnici iz radnog odnosa u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, pa kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to ni revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
