
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1294/2016
19.10.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Stefanović, advokat iz ..., protiv tuženog „VV“ iz ..., čiji je punomoćnik Miša Barac, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilaca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 br.469/16 od 22.03.2016. godine, u sednici održanoj 19.10.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 br.469/16 od 22.03.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 822/14 od 19.11.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da se ponište rešenja tuženog o otkazu ugovora o radu broj 91/12 i 92/12 od 23.02.2012. godine. Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim su tužioci tražili da ih tuženi vrati na rad i prizna sva prava po osnovu radnog odnosa počev od dana prestanka radnog odnosa pa nadalje. Trećim stavom izreke, tužioci su obavezani da naknade tuženom troškove postupka u iznosu od 234.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 br.469/16 od 22.03.2016. godine, žalba tužilaca je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužioci su blagovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud kao revizijski pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su po osnovu ugovora o radu na neodređeno vreme bili zaposleni kod tuženog, na poslovima magacionera do 23.02.2012. godine kad im je radni odnos prestao osporenim otkazima ugovora o radu, kome je prethodilo pisano upozorenje od 16.02.2012. godine o postojanju razloga za otkaz njihovih ugovora o radu, zbog povreda radnih obaveza. Na teret im je stavljeno da su dana 14.02.2012. godine neopravdano propustili da u službeno vozilo pošiljki, utovare sve palete predviđene za prevoz i na taj način onemogućili njihovu blagoremenu dostavu, čime su naneli štetu poslodavcu i narušili poslovni ulged i reputaciju. U obrazloženju navedenog rešenja navedeno je da u službeno vozilo nisu utovarili sve palete, među kojima i dve palate pošiljaoca „GG“ za .., koji su bili hitne prirode i to kako u vozilu koje je pošlo iz ..., tako i u vozilu koje je prolazeći kroz ... takođe otišlo za ..., iako je u tim vozilima bilo dovoljno mesta za utovar spornih paleta. Kako je naredni dan bio neradni, kao državni praznik, tužioci su svojom krivicom učinili povredu radne obaveze zbog kojih im je otkazan ugovor o radu.
Ocenjujući istinitost činjenica navedenih u osporenim rešenjima o otkazu ugovora o radu, utvrđeno je da tužioci nisu imali ovlašćenje da sami odlučuju i prave selekciju koje će pošiljke biti poslate, a koje će ostati za prevoz narednog dana, jer su zbog prirode delatnosti tuženog sve one hitne, a da je uobičajena praksa u takvim slučajevima da radnici obaveste rukovodioca poslovne jedinice u ..., u čijoj nadležnosti je organizacija procesa rada da oceni da li određena pošiljka može da sačeka na prevoz narednog dana ili mora biti poslata odmah. U hitnim slučajevima kao što je ovaj, dešavalo se da rukovodilac centra sam preveze službenim vozilom čak i samo jednu pošiljku u grad dostave, kako bi se izvršile ugovorene obaveze i opravdalo poverenje klijenata. Ovo tim pre što je u krugu magacina bilo slobodnih vozila kojima bi palete mogle biti dostavljene primaocu, ali da su tužioci sami odlučili da palete ostave u magacinu, kako bi se poslale narednog dana, pri čemu nisu imali u vidu da je naredni dan kao državni praznik bio neradni, tako da je tek nakon prigovora pošiljaoca, koji je osnovano očekivao isporuku u ugovorenom roku, prvog dana nakon isteka praznika ova pošiljka bila poslata u odredište.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev tužilaca ocenjujući da su u konkretnom slučaju učinili težu povredu radne obaveze, što je otkazni razlog iz člana 179. stav 1. tačka 2. Zakona o radu.
Razlozi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava nisu osnovani.
Odredbom člana 179. stav 1. tačka 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br.24/05 ... 32/13), propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog u smislu ponašanja zaposlenog, ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu. U konkretnom slučaju tužiocima je stavljena na teret povreda radne obaveze i dužnosti iz člana 19. stav b tačka 1. uogovara o radu, jer nisu postupajući nesavesno, utovarili sve pošiljke, odnosno palete u službeno vozilo radi dostave, iako im je bila predočena važnost njihove dostave, čime su onemogućili blagovremenu dostavu navedenih pošiljki i time poslodavcu naneli štetu i narušili poslovni ugled i reputaciju.
Imajući u vidu sadržinu navedene zakonske odredbe, kao i odredbe ugovora o radu u kontekstu utvrđenih činjenica da navedenog dana nisu utovarili sve pošiljke, odnosno konretno dve palete pošiljaoca „GG“ u službeno vozilo radi dostave, iako im je bila predočena važnost njihove dostave, odnosno da se radi o hitnoj isporuci, pravilan je zaključak nižstepenih sudova da su time učinili težu povredu radne obaveze koja im je stavljena na teret i zbog kojih im je otkazan ugovor o radu. Naime, ocenjujući navode revizije da su oba službena vozila bila već popunjena paletama, te da je to bio razlog zbog koga palete nisu poslate za ..., Vrhovni kasacioni sud podseća da je u postupku utvrđeno da tužioci o tome nisu obavestili neposrednog rukovodioca, što je inače bila uobičajena praksa, pogotovu što je bilo slobodnih službenih vozila kojima bi se eventualno navedena pošiljka prevezla i isporučila. Tužioci su takođe predvideli činjenicu da navedena pošiljka nije mogla biti dostavljena ni sutradan, jer se radilo o državnom prazniku odnosno neradnom danu, tako da je pošiljka isporučena tek na urgenciju pošiljaoca, što je svakako moglo naneti štetu i narušiti poslovni ugled i reputaciju tuženog, kome je hitna dostava osnovna delatnost.
Ocenjujući navode revizije tužilaca koji se odnose na sadržinu osporenih rešenje o otkazu ugovora o radu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da ta rešenja sadrže mesto, vreme i način izvršenja povrede koja im je stavljena na teret, pri čemu iz sadržine obrazloženja nesumnjivo proizilazi da je tužiocima stavljeno na teret upravo to što navedena pošiljka, njihovom krivicom, nije poslata na vreme, što je i utvrđeno u postupku pred sudom, jer bez obzira na činjenicu da nije bilo mesta u dva službena vozila koja su otišla za ..., postojala su i slobodna službena vozila za tu svrhu, o čemu su morali da obaveste svoje pretpostavljene.
Iz svih navedenih razloga primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Ljubica Milutinović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić