Rev2 1337/2022 3.5.15.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1337/2022
21.09.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Radenković advokat iz ..., protiv tuženog „Niš ekspres“ d.o.o, čiji je punomoćnik Vesna Lojpur Stojimenović advokat iz ..., radi poništaja ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3120/2021 od 04.11.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 21.09.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3120/2021 od 04.11.2021. godine – stava prvog izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2992/2018 od 28.01.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od ...2018. godine, kojim je tužilji prestao radni odnos, a tuženi obavezan da tužilji prizna sva prava na radu i po osnovu rada počev od 13.09.2018. godine kao dana prestanka radnog odnosa pa do pravnosnažnosti presude, u roku od 8 dana. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev pa je obavezan tuženi da tužilji, umesto vraćanja na rad, isplati naknadu štete u visini od 10 mesečnih zarada tužilje koja zarada iznosi 75.552,00 dinara, što ukupno iznosi 755.520,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28.01.2021. godine kao dana presuđenja pa do konačne isplate u roku od 8 dana, dok je tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate od 31.01.2018. godine kao dana podnošenja tužbe do 28.01.2021. godine kao dana presuđenja odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 207.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti pa do konačne isplate, u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3120/2021 od 04.11.2021. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Nišu P1 2992/2018 od 28.01.2021. godine u stavu prvom izreke, usvajućem delu stava drugog izreke kojim je tuženi obavezan da tužilji, umesto vraćanja na rad, isplati naknadu štete u visini od 8 mesečnih zarada tužilje, koja zarada iznosi 75.552,00 dinara, što ukupno iznosi 604.416,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 28.01.2021. godine kao dana presuđenja pa do konačne isplate, kao i odluka o troškovima postupka sadržana u stavu trećem izreke i u tom delu žalba tuženog odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je ista presuda usvajajućem delu stava drugog izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje za isplatu naknade štete umesto vraćanja na rad u visini od još dve mesečne zarade tužilje, što ukupno iznosi 151.104,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 28.01.2021. godine kao dana presuđenja, kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP ne predstavlja razlog za izjavljivanje revizije, u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na osnovu više zaključenih ugovora o radu, počev od ...2001. godine. U vreme kada joj je ponuđen aneks ugovora o radu obavljala je poslove ..., na osnovu ugovora o radu broj ... od ...2017. godine, kao lice sa završenim pravnim fakultetom i položenim pravosudnim ispitom. Tužilji je ponuđena izmena ugovorenih uslova rada broj ... od ...2018. godine, zbog potrebe procesa i organizacije rada, uvođenja nove organizacije rada u cilju boljeg korišćenja radnih kapaciteta i radnih sposobnosti zaposlenog, premeštanjem na drugi posao- posao radnika AS Niš, ... i ... Tužilja je primila ponudu 03.09.2018. godine. U ponudi je naveden rok od 8 radnih dana od prijema u kome treba da se izjasni o ponudi i posledice koje mogu da nastanu za zaposlenog u slučaju odbijanja zaključenja aneksa (da će poslodavac smatrati da zaposleni ne želi da nastavi sa radom), zbog čega može zaposlenom da prestane radni odnos. Tužilja je dana 13.09.2021. godine u prostorijama poslodavca odbila da primi aneks broj 1 ugovora o radu, o čemu je sačinjena službena beleška. Na aneksu ugovora tužilja je rukom ispisala „da zbog nezakonitosti ponude i aneksa odbija da primi u celosti“. Rešenjem tuženog broj ... od ...2018. godine tužilji je otkazan ugovor o radu od ...2017. godine jer je odbila zaključenje ponuđenog aneksa 1 ugovora o radu od ...2018. godine za premeštaj na druge odgovarajući posao pod šifrom ..., ... radnik AS Niš, ... i ... Prethodno je tuženi doneo Odluku o izmeni i dopuni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta od 22.09.2017. godine, kojom je sistematizovano radno mesto ... radnik AS Niš, ... i ... pod šifrom ..., bez potrebnog radnog iskustva i sa visinom zarade od 36.000,00 dinara. Odlukom o izmeni i dopuni istog pravilnika od 18.12.2017. godine na istom radnom mestu promenjena je potrebna stručna sprema od srednje ili više, na višu ili visoku stručnu spremu. Izmene su stupile na snagu 27.12.2017. godine. Za avgust 2018. godine zarada tužilje iznosila je 75.552,00 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je tužilji radni odnos kod tuženog prestao nezakonitom odlukom, pa su usvojili tužbeni zahtev i poništili kao nezakonito rešenje tuženog kojim je tužilji prestao radni odnos, obavezali tuženog da tužilji prizna sva prava po osnovu rada počev od 13.09.2018. godine pa do pravnosnažnosti presude. Tužbeni zahtev za naknadu u visini izgubljene zarade prvostepeni sud je usvojio u iznosu koji odgovara visini 10 mesečnih zarada tužilje, a drugostepeni sud je u tom delu preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev u visini dve mesečne zarade tužilje, odnosno u iznosu od 151.104,00 dinara.

Odredbom člana 171. stav 1. tačka 1, 2. i 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05... 75/2014) propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada - aneks ugovora radi premeštaja na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa i organizacije rada, radi premeštaja u drugo mesto rada kod istog poslodavca, u skladu sa članom 173. ovog zakona. U stavu 2. istog člana propisano je da se odgovarajućim poslom smatra se posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu.

Na osnovu odredbe člana 172. stav 1. Zakona o radu uz ponudu za zaključenje aneksa ugovora o radu poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi pismeno obaveštenje koje sadrži: razloge za ponuđeni aneks ugovora,ponudu, rok u kome zaposleni treba da se izjasni koji ne može biti kraći od osam radnih dana i pravne posledice koje mogu da nastanu nepotpisivanjem akeksa ugovora.

Član 191. stav 1. Zakona o radu propisuje pravne posledice nezakonitog prestanka radnog odnosa, tako da ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio.

U konkretnom slučaju, ponuda za izmenu odgovarajućih uslova rada zaključenjem aneksa ugovora o radu koju je tuženi dostavio tužilji dana 03.09.2018. godine ne sadrži konkretizovane i jasno izložene razloge koji su uslovili premeštaj tužilje na drugo radno mesto. Ti razlozi moraju biti konkretizovani navođenjem činjenica iz kojih proizilazi potreba procesa i organizacije rada, pri čemu je nužno navesti konkretne činjenice koje opravdavaju premeštanje. Ponuda za zaključenje aneksa ugovora o radu radi premeštaja na drugo radno mesto „zbog potrebe procesa i organizacije rada, uvođenja nove organizacije rada u cilju boljeg korišćenja radnih kapaciteta i radnih sposobnosti zaposlenog“, predstavlja uopštenu formulaciju, pošto ne sadrži obrazloženje razloga koji su u konkretnom slučaju uslovili ponudu tuženog za raspoređivanje tužilje na drugo radno mesto. Izostanak konkretizacije razloga za premeštaj tužilje na drugi posao zbog potrebe procesa i organizacije rada čini osporeno rešenje nezakonitim.

Neosnovani su navodi revizije tuženog da je on u spornoj situaciji postupio u svemu saglasno Zakonu o radu, jer se odbijanjem tužilje da zaključi aneks ugovora o radu stekao zakonski osnov za otkaz ugovora o radu iz člana 179. stav 5. tačka 2. Zakona o radu. Suprotno navodima revizije, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu jer je tuženi, kao poslodavac, bio dužan da tužilji obrazloži koje su to promene u procesu organizacije rada dovele do toga da joj ponudi premeštaj na drugo radno mesto, a nije tako postupio. Potpuna obaveštenost zaposlenog o svim činjenicama koje se tiču njegovih prava i obaveza u radnom odnosu kod poslodavca, neophodna je kao uslov da zaposleni ima mogućnost da prilagodi svoje ponašanje kako bi izbegao nastupanje štete. Revident u reviziji ukazuje da je tužilji ponuđen premeštaj na druge odgovarajuće poslove iz razloga što je kod poslodavca uvedena nova organizacija rada zbog potrebe procesa i organizacije rada, pa je u skladu sa spornim aneksom tužilja raspoređena na drugo odgovarajuće mesto. To međutim ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke, jer je tuženi bio dužan da u ponudi tužilji za izmenu ugovorenih uslova rada zaključenjem aneksa ugovora o radu, navede konkretne i obrazložene razloge za njen premeštaj na drugo radno mesto, navođenjem činjenica iz kojih proizilazi potreba procesa i organizacije rada, što ovde nije slučaj, zbog čega je pobijano rešenje o ugovoru nezakonito. Posledica nezakonitog prestanka radnog odnosa tužilji je obaveza tuženog da joj isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade na osnovu člana 191. stav 5. Zakona o radu i to u visini od 8 zarada imajući u vidu da je tužilja bila majka jednog maloletnog deteta, da je od 2001. godine bila u radnom odnosu kod tuženog, te da je rođena 1974. godine, zbog čega joj pripada naknada štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa.

Iz iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić