
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1347/2023
20.03.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Radoslav Tadić, advokat iz ..., protiv tuženog Holding korporacija „Krušik“ AD Valjevo, koga u postupku po reviziji zastupa punomoćnik Nikola Urošević, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 805/22 od 15.04.2022. godine, u sednici održanoj 20.03.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 805/22 od 15.04.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 73/21 od 12.11.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno kao nezakonito rešenje generalnog direktora tuženog br. .. od 26.03.2021. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog počev od 09.03.2019. godine na radnom mestu „...“, pa je obavezan tuženi da tužilju vrati na rad na navedeno radno mesto. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka od 52.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 805/22 od 15.04.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. u vezi sa članom 441. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nema propusta u primeni odredaba ZPP. Takođe, revizijom se ukazuje na povredu postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, koja ne može biti razlog za izjavljivanje revizije, kao i na pogrešnu primenu člana 8. ZPP čime se u suštini osporava utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski razlog u smislu člana 407. stav 2. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u periodu od 08.03.2017. godine do 31.03.2021. godine bila u radnom odnosu kod tuženog na osnovu više zaključenih ugovora o radu na određeno vreme i aneksa ugovora o radu. Prvi ugovor o radu na određeno vreme tužilja je zaključila je 06.03.2017. godine (na poslovima „...“) i narednih 5 aneksa ugovora o radu (18.04.2017. godine, 01.07.2017. godine, 01.11.2017. godine i 25.12.2017. godine) kojima joj je bez prekida produžavan period važenja ugovora o radu, u ukupnom trajanju od 1 godine 3 meseca i 23 dana, pri čemu ni u ugovoru o radu, ni i u narednih 5 aneksa ugovora o radu nije naveden osnov za zasnivanje radnog odnosa tužilje kod tuženog na određeno vreme. U narednom periodu tužilja je zaključila više aneksa ugovora o radu i to: u 2018. godini (20.03.2018. godine, 29.08.2018. godine i 20.12.2018. godine), dva aneksa u 2019. godini (26.08.2019. godine, 25.11.2019. godine), više aneksa u 2020. godini (29.01.2020. godine) u kojima je navedeno da je tužilji radni odnos produžen zbog potrebe realizacije projekta. Aneksima ugovora o radu tužilji je produžavan radni odnos na određeno vreme tokom 2020. godine (23.03.2020. godine, 25.05.2020. godine, 23.07.2020. godine, 26.08.2020. godine, 14.09.2020. godine, 22.10.2020. godine, 26.11.2020. godine i 08.12.2020. godine) u ukupnom trajanju od 1 godine i 7 meseci zbog potrebe realizacije projekta po ugovoru i tokom 2021. godine (26.01.2021. godine i 26.02.2021. godine), u ukupnom trajanju 11 meseci zbog potrebe realizacije projekta po više zaključenih ugovora o radu. Rešenjem generalnog direktora tuženog broj ... od 26.03.2021. godine tužilji je prestao radni odnos kod tuženog 31.03.2021. godine, zbog isteka vremana na koji je zasnovan po ugovoru o radu od 06.03.2017. godine. Tužilja je od momenta stupanja na rad kod tuženog 08.03.2017. godine do prestanka radnog odnosa 31.03.2021. godine kod tuženog bez prekida obavljala iste poslove „...“, koji su sistematizovani kod tuženog.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je rešenje tuženog poslodavca od 26.03.2021. godine na osnovu koga je tužilji prestao radni odnos kod tuženog zbog proteka vremena na koji je ugovor o radu zaključen nezakonito, zbog čega je isto poništeno i utvrđeno da je tužilja kod tuženog zasnovala radni odnos na neodređeno vreme primenom odredbi člana 37. Zakona o radu.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo.
Odredbama člana 37. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05 ... 75/14), propisano je da ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba (stav 1); da poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca (stav 2); da ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama ovog zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme (stav 6).
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe proizlazi da se više zaključenih ugovora o radu na određeno vreme (sukcesivni ugovori) smatraju jednim ugovorom. Ako zaposleni radi na poslovima čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba u smislu citirane odredbe člana 37. stav 1. Zakona o radu, ukupno trajanje rada po više ugovora ne može biti duže od 24 meseca. U konkretnom slučaju, tužilja je sa tuženim zaključila više ugovora o radu na određeno vreme i više aneksa ugovora o radu, za period od pet godina neprekidnog rada počev od 08.03.2017. godine (kada je stupila na rad po prvom ugovoru o radu na određeno vreme od 06.03.2017. godine) do 31.03.2021. godine. U celom tom periodu tužilja je obavljala iste poslove na istom radnom mestu. Zaključivanjem više ugovora na određeno vreme tuženi je postupao protivno odredbama zakona kojima je regulisan rad na određeno vreme, čime je zloupotrebio prava poslodavca. S obzirom na to da je tužilja neprekidno radila pet godina na istim poslovima, a da je tuženi kao poslodavac zloupotrebio prava iz Zakona o radu, proizlazi zaključak da su po isteku 24 meseca nastali uslovi iz člana 37. stav 6. Zakona o radu za preobražaj radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme, jer je tužilja i nakon 08.03.2019. godine (kada je trebalo da joj prestane radni odnos, s obzirom da je radila 24 meseca neprekidno, na istim poslovima), nastavila da radi kod tuženog na osnovu saglasnosti poslodavca (zaključivala je anekse ugovora od radu od 29.08.2018. godine pa nad dalje). Imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je došlo do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme u smislu odredbi člana 37. stav 1. i 6. Zakona o radu, zbog čega je usvojen tužbeni zahtev. Zato su neosnovani navodi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Revizijski navodi da je tužilja zasnivala radni odnos na određeno vreme usled povećanog obima posla i realizacije projekata tuženog po ugovorima, bez uticaja su na pravilnost pobijane odluke. Po oceni Vrhovnog suda, navedena oklonost nema značaja zato što je do preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme došlo istekom 24 meseca rada tužilje na istim sistematizovanim poslovima na kojima je postojala stalna potreba za radom tužilje, a za suprotno, kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi, tuženi nije pružio dokaze.
S obzirom da je tužilji radni odnos na određeno vreme prerastao u radni odnos na neodređeno vreme, to je pravilno kao nezakonito poništeno osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa zbog isteka roka na koji je zasnovan.
Kako se ostalim navodima revizije osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti prema članu 407. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je primenom člana 414. Stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković