Rev2 1399/2024 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1399/2024
15.08.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Stošić, advokat iz ..., protiv tuženog JP ''Komunalac'' Bujanovac, čiji je punomoćnik Radomir Ristić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4024/23 od 15.12.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda od 08.02.2024. godine, u sednici održanoj 15.08.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4024/23 od 15.12.2023. godine, ispravljene rešenjem istog suda od 08.02.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P1 95/23 od 02.10.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđena ništavost odredbe člana 2. Aneksa Ugovora o uređenju međusobnih odnosa iz radnog odnosa sa zaposlenim br. ... od 10.03.2021. godine, zaključen između tuženog, kao poslodavca i tužioca, 15.03.2021. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 245.375,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 4024/23 od 15.12.2023. godine, ispravljenoj rešenjem istog suda od 08.02.2024. godine. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka, sadržana u stavu drugom izreke presude, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova postupka isplati 120.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, dok je deo zahteva za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog do iznosa od 245.375,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, odbijen.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu člana 403. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 14.05.2021. godine. Predmet spora je utvrđenje ništavosti aneksa Ugovora o radu, pa prema prirodi tražene pravne zaštite ova parnica spada u parnice iz radnih odnosa. Vrednost predmeta spora, koju je tužilac označio u tužbi je 10.000,00 dinara.

Na osnovu odredbe člana 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, u parnicama iz radnog odnosa, o dozvoljenosti revizije odlučuje se na osnovu odredbe člana 403. stav 3 istog zakona, kojom je propisano da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. U imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke činidbe, dozvoljenost revizije ceni se prema vrednosti predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi.

Imajući u vidu napred navedeno, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici iz radnog odnosa u smislu člana 441. ZPP, kod kojih je revizija uvek dozvoljena, jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, već utvrđenje ništavosti aneksa Ugovora o radu, pa kako je vrednost predmeta spora 10.000,00 dinara, koji iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud odlučio je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković