Rev2 1414/2018 .4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1414/2018
03.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Čedomir Golubović, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2595/17 od 12.01.2018. godine, u sednici veća od 03.10.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

UVAŽAVA SE revizija tužilje, PREINAČAVA presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2595/17 od 12.01.2018. godine i PRESUĐUJE:

ODBIJA SE kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.664/16 od 05.04.2017. godine.

OBAVEZUJE SE tužena Nacionalna služba za zapošljavanje iz Beograda da tužilji isplati na ime troškova revizijskog postupka iznos od 33.000,00 dinara sa zateznom kamatom od nastupanja izvršnosti odluke do konačne isplate, u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1.664/16 od 05.04.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno kao nezakonito rešenje tužene od 21.01.2016. godine, ispravljeno rešenjem od 01.02.2016. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu sa pripadajućim aneksima. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilju vrati na rad, prizna joj sva prava po osnovu rada i uspostavi radnopravni status kao pre prestanka radnog odnosa. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 85.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 2595/17 od 12.01.2018. godine preinačena je prvostepena presuda i u celosti odbijen tužbeni zahtev kao neosnovan.

Protiv drugostepene presude tužilja je izjavila blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga propisanih odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14) i odlučio da je revizija tužilje osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nisu učinjene ni apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao ni bitne povrede iz člana 374. stav 1. na koje se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pobijanim rešenjem tužene od 21.01.2016. godine, ispravljenim zaključkom od 01.02.2016. godine, tužilji zaposlenoj na poslovima organizatora ... otkazan je ugovor o radu sa pripadajućim aneksima, usled prestanka potrebe za njenim radom, zbog organizacionih promena kod tužene koje su dovele do smanjenja obima posla, a koji razlozi nisu mogli biti otklonjeni merom zapošljavanja. Određeno je da tužilji prestaje radni odnos zaključno sa 31.01.2016. godine, uz pravo na otpremninu. Na osnovu Ugovora o radu od 08.12.2011. godine, tužilja je u postupku izvršenja prvostepene presude kod tužene zasnovala radni odnos na neodređeno vreme, s tim što će poslove organizatora ... obavljati u Filijali Kraljevo. U ovoj filijali je na navedenom radnom mestu bilo dvoje zaposlenih, među kojima i tužilja, a bodovanje je vršeno na osnovu liste osnovnih i dodatnih kriterijuma. Utvrđeno je da tužilja ispunjava kriterijume koji se odnose na stepen stručne spreme, da nema registrovanu samostalnu delatnost, da na dan prestanka radnog odnosa tužilji ne nedostaje do tri godine do ispunjavanja uslova za penziju. Primenom dodatnog kriterijuma ekonomsko socijalni položaj, tužilji je dodeljeno ukupno osam bodova. Programom rešavanja viška zaposlenih od 12.01.2016. godine predviđeni su razlozi prestanka potrebe za radom zaposlenih kod tuženog, razlozi za utvrđivanje viška zaposlenih i primena Odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vremeza 2015. godinu. Odlukom od 09.12.2015. godine utvrđen je maksimalni broj zaposlenih na neodređeno vreme kod tužene. U skladu sa navedenom odlukom direktor tužene je doneo Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova od 16.12.2015. godine. Utvrđeno je da je kod tužene 70 zaposlenih na neodređeno vreme višak, jer je za njihovim radom prestala potreba, odnosno rade na poslovima na kojima je utvrđeno smanjenje broja izvršilaca. Na konačnom spisku zaposlenih kod tužene za čijim radom je prestala potreba od 05.02.2016. godine je i tužilja pod rednim brojem 51.

Na osnovu tako utvrđenih činjenica, prvostepeni sud je zaključio da je tužena postupala suprotno zakonu i da je osporeno rešenje doneto u nezakonito sprovedenom postupku rešavanja viška zaposlenih. Tužena nije u potpunosti sprovela propisanu proceduru. Program rešavanja viška zaposlenih mora da sadrži broj, kvalifikacionu strukturu, godine starosti i staž osiguranja zaposlenih koji su višak i poslove koje obavljaju. Na dan donošenja Programa 12.01.2016. godine tužena nije utvrdila spisak zaposlenih za čijim radom je prestala potreba, već je u programu samo konstatovano da će po donošenju istog primenom kriterijuma biti utvrđen konačan spisak zaposlenih. Tužena je prvo otkazala ugovor o radu tužilji, a nakon toga utvrdila spisak viška zaposlenih. Iz tih razloga je usvojen tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu.

Suprotno zaključku prvostepenog suda, drugostepeni sud je zauzeo stanovište da je Ugovor o radu tužilji otkazan na zakonit način. Program je donet u cilju racionalizacije broja zaposlenih kod tužene, a na osnovu Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru i Odluke Vlade Republike Srbije od 09.12.2015. godine o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu državnih organa, javnih službi, AP Vojvodine i lokalne samouprave za 2015. godinu kojom je utvrđen maksimalan broj zaposlenih na neodređeno vreme kod tužene. Program je donet iz razloga donošenja Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tužene, koji je stupio na snagu 25.12.2015. godine i kojim je utvrđeno da kod tužene 70 zaposlenih na neodređeno vreme čini višak. Pravilnikom je došlo do smanjenja broja izvršilaca, pa su zaposleni, a tako i tužilja, očigledno imali saznanja o poslovima koji su ukinuti, kao i o poslovima na kojima je smanjen broj izvršilaca, odmah nakon stupanja na snagu i objavljivanja Pravilnika. Činjenica da u Programu u prvoj fazi donošenja nisu personalizovani zaposleni koji su višak nema proceduralni značaj za zakonitost rešenja o prestanku radnog odnosa tužilje, koja je primenom kriterijuma iz Programa pre prestanka radnog odnosa izložena konkurenciji. Na osnovu rezultata bodovanja iskazanih kroz primenu kako osnovnih tako i dodatnih kriterijuma, svrstana je u kategoriji zaposlenih za čijim je radom prestala potreba. Zato je preinačena prvostepena presuda.

Prema stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak prvostepenog suda po kome se i spisak zaposlenih koji predstavljaju višak i poslovi koje oni obavljaju moraju sačiniti kao sastavni deo Programa rešavanja viška zaposlenih pre davanja otkaza ugovora o radu. Na to se osnovano ukazuje u reviziji. Otuda nije zakonit otkaz ugovora o radu koji je dat po usvajanju Programa koji ne sadrži broj, kvalifikacionu strukturu, godine starosti i staž osiguranja zaposlenih koji su višak i poslove koje oni obavljaju, odnosno spisak zaposlenih koji su višak. Sadržina programa regulisana je odredbom člana 155. stav 1. tačka 3. Zakona o radu. U konkretnom slučaju Program sadrži samo naznaku da će se naknadno po utvrđenim kriterijumima sačiniti konačan spisak viška zaposlenih. Tužena je prvo otkazala ugovor o radu tužilji, a nakon toga utvrdila spisak viška zaposlenih.

Program rešavanja viška zaposlenih sa svim elementima, pa i spiskom viška zaposlenih, čini deo zakonom predviđene procedure za otkaz ugovora o radu. Zato se kompletan Program mora doneti pre donošenja pojedinačnih rešenja o otkazu ugovora o radu. Nezakonitost postupka koji je prethodio otkazu nije u tome što je Program sproveden u dve faze, u kojoj su u prvoj utvrđeni kriterijumi, a u drugoj sačinjen spisak zaposlenih, već u tome što je otkaz tužilji dat pre okončanja obe faze, odnosno pre nego što je utvrđena lista sa spiskom zaposlenih koji su višak. Upravo je to uslov koji predviđa odredba člana 155. Zakona o radu za utvrđivanje viška zaposlenih prema programu rešavanja viška zaposlenih.

Iz tih razloga se u reviziji osnovano ukazuje da je drugostepeni sud pogrešnom primenom materijalnog prava preinačio prvostepenu presudu.

Kako je tužilja uspela u sporu po reviziji, priznati su joj troškovi revizijskog postupka na ime sastava revizije, u iznosu opredeljenom u izreci.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Biserka Živanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić