Rev2 1438/2020 3.1.2.8.3.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1438/2020
24.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Trifunović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije- Ministarstva odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2409/19 od 06.11.2019. godine, u sednici održanoj 24.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2409/19 od 06.11.2019. godine kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2409/19 od 06.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda Beogradu P 1523/17 od 22.05.2019. godine, prvim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog izubljene zarade usled nesposobnosti za rad isplati za period od februara 2012. godine do maja 2018. godine pojedinično opredenjene mesečne iznose u tom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate, a da ubuduće svakog 6. u mesecu za naredni mesec na ime naknade za tešku telesnu povredu zadobijenu u vršenju vojne službe plaća rentu u iznosu od 5.510,00 dinara, dok za to postoje zakonski uslovi, s tim što će dospele rate isplatiti odjednom sa obračunom zakonske zatezne kamate počev od dospelosti svake pojedinačne mesečne rate, do konačne isplate, kao neosnovan. Drugim stavom izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2409/19 od 06.11.2019. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena. Drugim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 87/18).

Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, budući da su pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Revizijski sud je mišljenja da u konkretnom slučaju nije nužno ujednačavanje sudske prakse, s obzirom da je odluka o osnovu odgovornosti za ovaj vid materijalne štete dovoljno raspravljena i u skladu je sa ustaljenom sudskom praksom sudova u predmetima sa istom činjenično-pravnom situacijom. Osim toga, uz reviziju nisu dostavljene odluke suprotne sadržine koje bi eventualno vodile drugačijem odlučivanju.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.

Prema članu 29. Zakona o parničnom postupku, ako se zahtev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vreme od pet godina.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan ponošenja tužbe.

Tužbom podnetom 12.04.2017. godine, tužilac je zahtevao naknadu materijalne štete koju je pretrpeo u vršenju vojne službe, u vidu rente. Vrednost predmeta spora predstavlja zbir iznosa od 316.744,48 dinara, kao pravnosnažnog odbijajućeg dela pojedinačnih novčanih iznosa na ime rente i buduće rente u mesečnom iznosu od 5.510,00 dinara (zbir davanja za vreme od pet godina iznosi 330.600,00 dinara), što čini iznos od ukupno 647.344,48 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 eura po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnot otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić