
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1457/2020
30.09.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Vesne Popović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Čedomir Golubović, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje, radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3111/17 od 13.06.2018. godine, u sednici od 30.09.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3111/17 od 13.06.2018. godine, tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 434/16 od 10.03.2017. godine, ispravljena rešenjem tog suda pod istim brojem od 13.04.2018. godine.
Obavezuje se tužena da tužiocu naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara u roku od 8 dana od dana prijema presude.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 434/16 od 10.03.2017. godine, koja je ispravljena rešenjem tog suda pod istim brojem od 13.04.2018. godine, stavom prvim izreke usvoje je tužbeni zahtev tužioca i poništeno rešenje tužene br. ../2016 od 02.02.2016. godine. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca i tužena obavezana da ga vrati na rad. Stavom trećim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 85.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3111/17 od 13.06.2018. godine preinačena je prvostepena presuda ispravljena rešenjem tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se poništi kao nezakonito rešenje tužene od 02.02.2016. godine, da se tužena obaveže da tužiocu vrati na rad i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 85.500,00 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužena je dostavila odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija tužioca osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je diplomirani inženjer elektrotehnike sa VII-1 stepenom stručne spreme i kod tužene je bio u radnom odnosu na neodređeno vreme na radnom mestu organizatora programa zapošljavanja. Pobijanim rešenjem tužene od 02.02.2016. godine tužiocu je prestao radni odnos usled prestanka potrebe za njegovim radom, zbog organizacionih promena kod tužene koje su dovele do smanjenja obima posla, a koji razlozi nisu mogli biti otklonjeni merama zapošljavanja. U obrazloženju rešenja je navedeno da je Odlukom Vlade RS o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu državnih organa, sistemu javnih službi, sistemu Autonomne pokrajine Vojvodine i sistemu lokalne samouprave za 2015. godinu utvrđen broj od 1.653 zaposlena na neodređeno vreme kod tužene, te da je navedena odluka stupila na snagu 09.12.2015. godine. Tužena je donela Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova koji je stupio na snagu 25.12.2015. godine, kojim je određeno da kod tužene postoji višak od 70 zaposlenih koji rade na poslovima za kojima više ne postoji potreba, odnosno na poslovima na kojima se smanjuje broj izvršilaca. Direktor tužene je doneo Program rešavanja viška zaposlenih od 12.01.2016. godine, kojim su predviđeni razlozi prestanka potrebe za radom na određenim poslovima, odnosno za smanjenjem broja izvršilaca, broj zaposlenih koji su višak i poslovi koje oni obavljaju, rok u kome će zaposlenima za čijim je radom prestala potreba biti otkazan ugovor o radu, kao i osnovni i dopunski kriterijumi za utvrđivanje viška zaposlenih. Utvrđeno je da u Direkciji tužene u Sektoru za podršku zapošljavanju na poslovima organizatora programa zapošljavanja koje je obavljao tužilac postoji potreba smanjenja broja izvršilaca, pa su primenjeni osnovni kriterijumi kojima nije utvrđen višak zaposlenih, nakon čega su primenjeni i dopunski kriterijumi. Konstatovano je da tužilac nije podneo propisanu dokumentaciju u odnosu na koju bi se izvršilo bodovanje po dopunskim kriterijumima, pa mu je utvrđen jedan bod po osnovu radnog staža na poslovima koje je obavljao. Na konačnom spisku zaposlenih za čijim je radom prestala potreba od 05.02.2016. godine, evidentiran je i tužilac, sa jednim bodom za rad od 1 godine, 3 meseca i 11 dana na poslovima organizatora programa zapošljavanja, koji je imao manje bodova po dodatnim kriterijumima od ostalih pet zaposlenih na tom radnom mestu.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužioca zaključivši da je tužena postupala suprotno zakonu i da je pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu doneto u nezakonito sprovedenom postupku rešavanja viška zaposlenih, iz razloga što tužena nije u potpunosti sprovela propisanu proceduru, jer je rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu doneto pre utvrđivanja konačnog spiska viška zaposlenih.
Pobijanom drugostepenom presudom preinačena je prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtev tužioca. Drugostepeni sud zaključuje da je ugovor o radu tužiocu otkazan na zakonit način, da je Program rešavanja viška zaposlenih donet nakon stupanja na snagu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tužene, koji je stupio na snagu 25.12.2015. godine i kojim je utvrđen višak od 70 zaposlenih na neodređeno vreme, a činjenica da u Programu rešavanja viška zaposlenih nisu personalizovani zaposleni koji su tehnološki višak nema uticaja na zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu tužiocu, koji je primenom osnovnih i dodatnih kriterijuma svrstan u kategoriju zaposlenih za čijim je radom prestala potreba.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, osnovano se revizijom tužioca ukazuje da je u pobijanoj drugostepenoj presudi pogrešno primenjeno materijalno pravo kada je prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtev tužioca odbijen kao neosnovan.
Prema članu 151. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ 24/05 .....75/14), program rešavanja viška zaposlenih, između ostalog, naročito sadrži broj, kvalifikcaiconu strukturu, godine starosti i staž osiguranja zaposlenih koji su višak, i poslove koje oni obavljaju. Suprotno navedenoj zakonskoj odredbi, tužena na dan donošenja Programa rešavanja viška zaposlenih 12.01.2016. godine nije utvrdila koji su zaposleni za čijim radom je prestala potreba, već je samo konstatovano da će se po donošenju programa izvršiti primena kriterijuma i doneti konačan spisak zaposlenih za čijim radom je prestala potreba. Program nije sadržao spisak zaposlenih koji su tehnološki višak, već je konačni spisak sačinjen odvojeno dana 05.02.2016. godine, nakon donošenja pobijanog rešenja od 02.02.2016. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu. S obzirom na navedeno, pobijana odluka o otkazu ugovora o radu je nezakonita, jer spisak zaposlenih koji predstavljaju tehnološki višak i poslovi koje oni obavljaju mora biti sastavni deo programa rešavanja viška zaposlenih pre davanja otkaza ugovora o radu. Program rešavanja viška zaposlenih sa svim elementima, u koje spada i spisak viška zaposlenih, čini deo zakonom predviđene procedure za otkaz ugovora o radu, koja u celosti mora biti sprovedena pre donošenja otkaznog rešenja. Budući da je otkazno rešenje nezakonito, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, tuženi je u obavezi da tužioca vrati na rad, u smislu člana 191. stav 1. tog zakona.
Iz navedenih razloga, pobijana drugostepena presuda je preinačena, tako što je odbijena kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtev tužioca.
S obzirom na navedeno, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 416. stav 1. ZPP.
Budući da je tužilac uspeo u revizijskom postupku, dosuđeni su mu revizijski troškovi u opredeljenom iznosu, u smislu čl. 153. stav 1. i 165. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić