
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1530/2025
02.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Novković, advokat iz ..., protiv tužene MIRABANK ad. Beograd, Novi Beograd, radi poništaja aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1811/24 od 24.04.2024. godine, u sednici održanoj 02.07.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1811/24 od 24.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1811/24 od 24.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 540/22 od 28.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je keo neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da se poništi kao nezakonit Aneks ugovora o radu br. ../2015 od 09.12.2015. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka u iznosu od 560.250,00 dinara. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka i obavezan je tužilac da mu isplati iznos od 582.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za isplatu iznosa od 103.530,00 dinara na ime razlike dosuđenog do traženog iznosa troškova postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1811/24 od 24.04.2024. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 540/22 od 28.11.2023. godine, sadržana u stavu prvom, drugom i trećem i odbijena kao neosnovana žalba tužioca. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca i odbijen je tužbeni zahtev kojim je tražen poništaj Aneksa ugovora o radu br. ../2015 od 09.12.2015. godine. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, imajući u vidu da materijalno pravo, kao ni pravno shvatanje na kojem je zasnovana pobijana odluka nisu u suprotnosti sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda i Vrhovnog kasacionog suda, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke nižestepenih sudova, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 18/20 i 10/20 - drugi zakon), Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Predmet tužbenog zahteva u ovoj parnici je poništaj aneksa ugovora o radu koji je tužilac zaključio sa tuženim.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), iako tužilac tužbom traži zaštitu prava iz radnog odnosa, predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, već da se utvrdi da je ništav aneks ugovora o radu kojim je izmenjen deo ugovora o radu koji se odnosi na obračun i isplatu zarade, to ni revizija tužioca nije dozvoljena.
Prilikom ocene dozvoljenosti revizije, Vrhovni sud je imao u vidu da je u konkretnom slučaju pobijanom odlukom preinačena prvostepena presuda, ali nalazi da nema mesta primeni odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP. Naime, navedena odredba može se primeniti samo kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora, odnosno u slučaju kada se radi o reviziji izjavljenoj protiv pravnosnažne presude u kojoj je pobijani deo pravnosnažne presude ili označena vrednost predmeta spora ispod granične vrednosti za dozvoljenost revizije, ali ne u sporovima u kojima je posebnom odredbom ovog Zakona (ZPP) ili posebnim zakonom određeno da revizija protiv odluke u toj vrsti sporova nije dozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković