Rev2 1542/2021 3.19.1.2.5.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1542/2021
14.07.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Božidara Vujičića i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Pavlović, advokat iz ..., protiv tuženog ''Simpo'' a.d. Vranje, radi isplate zarade i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1582/2021 od 09.04.2021. godine, u sednici održanoj 14.07.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1582/2021 od 09.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 122/2020 od 09.12.2020. godine, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilji na ime neisplaćenih zarada i na ime razlike u manje isplaćenim zaradama plati pojedinačne mesečne iznose bliže označene u izreci prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom, kako je izrekom navedeno. Odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da za njen račun uplati kod nadležnog fonda PIO doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na razliku u zaradi u iznosu od 229.332,46 dinara, sa kamatom, kako je izrekom navedeno. Odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 258.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1582/2021 od 09.04.2021. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o isplatama neisplaćenih zarada, kao i manje isplaćenih zarada, uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda o pravnim pitanjima na koje se revizijom tužilje ukazuje. Naime, shvatanje Vrhovnog kasacionog suda o pravnim pitanjima na koja se revizijom tužilje ukazuje, izraženo je u više odluka Vrhovnog kasacionog suda.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke, primenom stava 2. iste zakonske odredbe.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, postavljenim u tužbi od 14.12.2015. godine, čija je vrednost predmeta spora 1.693.500,00 dinara, koliko iznosi i vrednost predmeta spora koja se revizijom pobija.

Imajući u vidu da se predmet spora u ovoj parnici ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, u kom slučaju bi revizija bila dozvoljena primenom člana 441. ZPP, već je predmet spora novčano potraživanje, dozvoljenost revizije ceni se po opštim pravilima o dozvoljenosti revizije u imovinsko-pravnim sporovima. Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

S obzirom da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić