
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1542/2024
11.06.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Alagić, advokat iz ..., protiv tužene Opšte bolnice Sremska Mitrovica iz Sremske Mitrovice, koju u revizijskom postupku zastupa punomoćnik Biljana Kocan, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 440/24 od 18.03.2024. godine, u sednici održanoj dana 11.06.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 440/24 od 18.03.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 440/24 od 18.03.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 50/23 od 18.01.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana je tužena da tužilji na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 13.770,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 21.03.2022. godine do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 40.902,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 40.902,00 dinara do traženog iznosa od 49.902,00 dinara, odnosno za iznos od 9.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 440/24 od 18.03.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu i delu odluke zahteva tužene.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koje se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O osnovanosti zahteva za naknadu materijalne štete u iznosu od 13.770,00 dinara odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene odredbi članova 154, 155. i 170. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. U pobijanoj drugostepenoj odluci izražen je pravni stav, da je materijalna šteta nastala usled nepravilnog rada obračunske službe tužene Opšte bolnice Sremska Mitrovica, na taj način što je u periodu od juna 2020. godine zaključno sa novembrom 2020. godine, vršena obustava od mesečne plate tužilje (administrstivna zabrana) u iznosu od po 795,00 dinara i obustavljeni iznosi, bez pravnog osnova, uplaćivani na račun sindikalne organizacije tužene, umesto na račun privrednog društva „Fenomena 021“ d.o.o. Novi Sad, sa kojim je tužilja zaključila Ugovor o kupovini robe – zaključnicu broj 30 od 15.06.2020. godine i kome je po prijemu tužbe radi duga, dana 21.03.2022. godine, izvršila uplatu dugovanog iznosa po osnovu kupovine robe, zakonske zatezne kamate i na ime troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 13.770,00 dinara. Pored toga nije postojao ugovor koji bi regulisao pravni odnos između tužene sindikalne organizacije i privrenog društva, na osnovu koga bi obustavljeni iznosi, uz saglasnost tužilje, mogli biti uplaćivani sindikalnoj organizaciji. što je u skladu sa praksom Vrhovnog suda po ovom pitanju i zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično - pravnoj situaciji. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st. 1.i 3.).
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 23.03.2022. godine. Vrednost predmeta spora je iznos od 13.770,00 dinara.
Kako vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
