
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1588/2015
02.06.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužilje D.S. iz R., čiji je punomoćnik B.Ž., advokat iz K., protiv tuženog Opštine Rekovac, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2248/14 od 22.04.2015. godine, u sednici održanoj 02.06.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2248/14 od 22.04.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2248/14 od 22.04.2015. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Jagodini P1 506/13 od 05.02.2014. godine, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj kao postavljenom licu po osnovu neisplaćene plate nakon razrešenja sa mesta sekretara Kulturno prosvetne zajednice Opštine Rekovac isplati novčane iznose po mesecima u iznosima sa zakonskom kamatom bliže opisanom u tom delu izreke kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj uplati obavezne doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i doprinos za slučaj nezaposlenosti nadležnom Fondu PIO Ć. za mesece bliže opisane u tom delu izreke koliko isti budu izneli na dan plaćanja po zakonom propisanim stopama. Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je rešenjem Skupštine opštine Rekovac od 04.07.2008. godine imenovana za sekretara Kulturno prosvetne zajednice Opštine Rekovac. Poslove i radne zadatke na ovom radnom mestu obavljala je sve do 31.10.2011. godine kada je razrešena rešenjem Skupštine opštine Rekovac broj 02-35/11-01 zbog prestanka rada ustanove. Prema rešenju o osnivanju društvene organizacije Kulturno prosvetne zajednice Opštine Rekovac, MUP Srbije, SUP Jagodina, Stanica milicije Rekovac je 07.02.1996. godine donela rešenje kojim je odobreno osnivanje Kulturno prosvetne zajednice Opštine Rekovac i upis u registar.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužilja bila na funkciji sekretara Kulturno prosvetne zajednice Opštine Rekovac, da je imenovana i razrešena od strane Skupštine opštine i da joj na osnovu člana 70. stav 3. Zakona o radnim odnosima u državnim organima pripada naknada plate koju je primala u vreme kada joj je prestao radni odnos u trajanju od šest meseci.
Suprotno drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.
Stanovište drugostepenog suda je pravilno.
Kulturno prosvetna zajednica Opštine Rekovac osnovana je na osnovu Zakona o delatnostima od opšteg interesa u oblasti kulture (''Službeni glasnik RS'' 49/92) i Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana (''Službeni glasnik SRS'' 24/82... ''Službeni glasnik RS'' 53/93... 48/94). Predstavlja javnu službu na osnovu člana 3. Zakona o javnim službama (''Službeni glasnik RS'' 42/91... 83/14).
U ovom slučaju, Kulturno prosvetna zajednica je osnovana od strane Opštine Rekovac kao društvena organizacija koja ima za cilj ostvarivanje opštih interesa građana u oblasti kulture i za čiji se rad sredstva obezbeđuju iz budžeta Opštine Rekovac.
Na status tužilje se, suprotno revizijskim navodima ne primenjuju odredbe Zakona o radnim odnosima u državnim organima, jer je Zakonom o državnim službenicima (član 190) brisan član 23. Zakona o javnim službama počev od 01. jula 2006. godine. Pravilom u članu 23. tog zakona bilo je propisano da se na prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih u ustanovi iz člana 3. stav 1, primenjuju propisi o zaposlenim u državnim organima ako zakonom nije drukčije određeno. Pravni odnos između stranaka nastao je u režimu prestanka važenja člana 23. Zakona o javnim službama, pa se na rešenje konkretnog odnosa primenjuju opšti propisi (Zakon o radu - član 2). S ozbirom da Zakon o radu ne priznaje pravo zaposlenom na naknadu zarade posle prestanka radnog odnosa, a imajući u vidu da se Zakon o radnim odnosima u državnim organima u konkretnom slučaju ne primenjuje (primenjuje se na zaposlene u organima pokrajine i lokalne samouprave), to je pravilno pravnosnažno odbijen tužbeni zahtev.
Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Predrag Trifunović,s.r.