
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1607/2015
26.05.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biljane Dragojević i Marine Govedarice, članova veća, u parnici tužilje D.P.1 iz P., čiji je punomoćnik D.P.2, advokat iz P., protiv tužene Republike Srbije, Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Požarevcu, čiji je zakonski zastupnik Državni pravobranilac, Odeljenje u Požarevcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2126/14 od 07.04.2015. godine, u sednici održanoj 26.05.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2126/14 od 07.04.2015. godine u delu stava drugog izreke kojim je usvojen tužbeni zahtev tužilje za isplatu naknade nematerijalne štete.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P1 102/13 od 05.03.2014. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati na ime naknade materijalne štete koja se ogleda u razlici plate koju bi tužilja ostvarila da je radila kao sudija i naknade plate koja joj je isplaćivana, kao i na ime neisplaćenih plata za period od 01.01.2010. do 10.12.2012. godine iznos od 949.955,67 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose, na način bliže opisan ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilji na iznose iz stava 1. izreke uplati odgovarajuće iznose doprinosa za PIO Republičkom fondu PIO Filijala u P., doprinose za zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje - Filijala u P., kao i doprinose za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje - Filijala u P., prema osnovici koja bude važila u momentu isplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime zakonske zatezne kamate na iznose primljenih naknada plate za period od 01.09.2010. do 14.05.2012. godine isplati iznos od 54.539,28 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 03.07.2013. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana za 2010. godinu isplati iznos od 126.155,03 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2010. godine do isplate. Stavom petim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor u trajanju od 30 dana za 2011. godinu isplati iznos od 134.172,71 dinar, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2011. godine do isplate. Stavom šestim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2012. godinu u trajanju od 24 radnih dana isplati iznos od 112.804,06 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2012. godine do isplate. Stavom sedmim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za paketiće koji su dodeljivani deci zaposlenih i izabranih lica u Osnovnom sudu u Požarevcu za novogodišnje praznike isplati iznos od 4.000,00 dinara za 2011. godinu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2012. godine do isplate. Stavom osmim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za paketiće koji su dodeljivani deci zaposlenih i izabranih lica u Osnovnom sudu u Požarevcu za novogodišnje praznike isplati iznos od 5.000,00 dinara za 2012. godinu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2013. godine do isplate. Stavom devetim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje isplati iznos od 1.000.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.03.2014. godine do isplate. Stavom desetim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove na ime straha zbog ugrožene egzistencije isplati iznos od 500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.03.2014. godine do isplate. Stavom jedanaestim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do isplate. Stavom dvanaestim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka plati 366.405,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2126/14 od 07.04.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima I, II i III izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavovima IV, V, IX, X i XI izreke tako što su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtevi tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2010. godinu u trajanju od 30 radnih dana isplati iznos od 126.155,03 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2010. godine do isplate, kao i da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2011. godinu u trajanju od 30 radnih dana isplati iznos od 34.172,71 dinar, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2011. godine do isplate. Delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje pa je obavezana tužena da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje isplati iznos od 80.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.03.2014. godine do isplate, dok je za veće potraživanje od dosuđenog na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje, za iznos od 920.000,00 dinara tužbeni zahtev tužilje odbijen kao neosnovan. Odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade nematerijale štete za pretrpljene bolove na ime straha zbog ugrožene egzistencije isplati iznos od 500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.03.2014. godine do isplate. Odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 500.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 05.03.2014. godine do isplate. Stavom trećim izreke ukinuta je prvostepena presuda u stavovima VI, VII i VIII, kao i rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u stavu XII izreke i predmet u ukinutim delovima vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu u kojem je obavezana tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje isplati iznos od 80.000,00 dinara, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku primenom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14) pa je našao da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se revizijom neosnovano ukazuje.
Prema činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka u delu koji se revizijom pobija, tužilja je do 31.12.2009. godine vršila dužnost sudije Opštinskog suda u Požarevcu, kada joj je funkcija prestala s obzirom da odlukom Visokog saveta sudstva od 25.12.2009. godine nije izabrana za sudiju. Rešenjem Osnovnog suda u Požarevcu od 26.01.2010. godine tužilji je priznato pravo na naknadu plate u visini plate koju je imala u trenutku prestanka dužnosti u trajanju od šest meseci počev od 01.01.2010. do 30.06.2010. godine, pa je isto pravo produženo počev od 14.07.2010. godine, a prestalo je danom donošenja odluke Ustavnog suda po njenoj ustavnoj žalbi. Tužilja je 24.05.2012. godine zaključila ugovor o radu sa advokatom D.B. prema kome je zasnovala radni odnos u njegovoj Advokatskoj kancelariji na poslovima diplomirani pravnik - saradnik, koje poslove je obavljala do 04.07.2012. godine, kada je doneto rešenje o otkazu ugovora o radu. Dana 11.07.2012. godine tužilja se prijavila na evidenciju nezaposlenih Nacionalnoj službi za zapošljavanje Filajala u P., te joj je rešenjem ove službe od 18.07.2012. godine priznato pravo na novčanu naknadu počev od 05.07.2012. godine. Ustavni sud Srbije je odlukom od 22.10.2012. godine usvojio žalbu tužilje i naloženo je Visokom savetu sudstva da u roku od 60 dana od dana prijema odluke izvrši izbor podnosilaca žalbi na stalnu sudijsku funkciju. Odlukom Visokog saveta sudstava od 13.11.2012. godine izvršen je izbor tužilje za sudiju Osnovnog suda u Požarevcu, po osnovu koje je tužilja stupila na dužnost sudije tog suda dana 10.12.2012. godine.
Odlučujući o delu tužbenog zahteva koji se revizijom pobija, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje u iznosu od 1.000.000,00 dinara, dok je pobijanom presudom Apelacioni sud u Kragujevcu preinačio prvostepenu presudu i obavezao tuženu da tužilji zbog povrede navedenog prava isplati iznos od 80.000,00 dinara, a za veće potraživanja dosuđenog tužbeni zahtev tužilje je odbio kao neosnovan.
Po shvatanju Vrhovnog kasacionog suda, pravilno je apelacioni sud primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu u navedenom delu i odlučio kao u izreci.
Naime, odlučivanje o izboru sudija od strane Visokog saveta sudstva predstavlja odlučivanje o pravima i obavezama sudija, pa donošenje ove vrste odluke od strane Visokog saveta sudstva predstavlja posebnu vrstu suda (što je u skladu i sa izjašnjenjem Evropskog suda za ljudska prava, u tumačenju odredbe člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda), zbog čega se na ovaj postupak imaju primeniti i pravila o zaštiti prava na pravično suđenje.
Prva odluka Visokog saveta sudstva predstavlja uopštenu odluku kojom je odlučeno o neizboru svih sudija, među kojima je i ovde tužilja, iz čega proizilazi da svi neizabrani kandidati nisu ispunili uslove za izbor propisane pravilima Visokog saveta sudstva. Po izjavljivanju ustavne žalbe, Visoki savet sudstva je doneo pojedinačnu odluku kojom je ponovo utvrđeno da tužilja ne ispunjava uslove za izbor sudije, ali je u postupku preispitivanja odluke povodom prigovora prvog sastava Visokog saveta sudstva, taj organ doneo odluku povodom prigovora na odluku o izboru, tako što je prigovor ovde tužilje usvojen i promenjena prethodna odluka, a tužilja izabrana za sudiju Osnovnog suda u Požarevcu.
Iz utvrđenja da je prigovor tužilje osnovan proizilazi da je prethodnom odlukom došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje. Pravo na pravično suđenje zagarantovano je odredbom člana 32. Ustava Republike Srbije, kao i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema Ustavu Republike Srbije, pravo na pravično suđenje je svrstano u ljudska i manjinska prava i slobode, koja se primenom člana 18. stav 1. Ustava neposredno primenjuju, što znači da pravo na pravično suđenje predstavlja jedno od prava ličnosti. Pravilan je zaključak sudova da tužilja ima pravo na naknadu nematerijalne štete zbog povrede ovog prava, s obzirom da čast i ugled spadaju u pojam prava ličnosti, koja pored časti i ugleda, kao elemenata prava ličnosti, spadaju i sva druga prava iz člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (pravo na život, fizički i psihički integritet, zdravlje, pijetet, dostojanstvo, privatni život, pravo na iznošenje mišljenja, zaštitu lika i ličnosti, privatne podatke i slično).
Povreda prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju otklonjena je novom odlukom Visokog saveta sudstva od 13.11.2012. godine, ali imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su utvrđene u postupku pred nižestepenim sudovima, pravilno su sudovi primenili materijalno pravo kada su zaključili da tužilja, u skladu sa odredbom člana 200. stav 1. ZOO ima pravo na naknadu štete koja joj je pričinjena zbog povrede prava na pravično suđenje, kao jednog od prava ličnosti. Visinu nematerijalne štete pravilno je apelacioni sud odmerio u skladu sa kriterijumima predviđenim stavom 2. istog člana, zbog čega i po shvatanju ovog suda, dosuđeni iznos od 80.000,00 dinara predstavlja adekvatno obeštećenje tužilji u odnosu na učinjenu povredu prava.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević, s.r.